Pjesma "Payphone",
s novog albuma grupe Maroon 5, još je jedna ljubavna pjesmica u modernopj
glazbi koja te tjera da se zapitaš: kakva se predodžba ljubavi tu zapravo nudi?
Moram odmah
reći da nisam fan ljubavnih pjesama, ni u poeziji ni u glazbi. I to zato što u
većini takvih pjesama ne nalazim doživljaj ljubavi – nego doživljaj odsustva ljubavi.
Ljubav
raduje, potiče, ispunja snagom, daje osjećaj sreće, povezanosti i otvorenosti.
A u većini tzv. ljubavnih pjesama netko kuka zato što je nevoljen, ostavljen,
jadan i sam. Ili čezne za nekim tko je otišao ili bi tek trebao doći. Ili je pak
ljut zbog povrijeđenih osjećaja i "izdaje", "reže vene"
zbog ostavljenosti i "razorenog“, obesmišljenog života, pa čak i mrzi i
proklinje. Iskreno, ne vidim baš puno veze između samosažaljenja, tugaljive
čeznutljivosti i bijesa s ljubavlju (prema drugome ali i prema sebi).
To što netko
– zahvaljujući svom talentu za skladno oblikovano verbalno izražavanje – ima
priliku kroz pjesme javno kukati svima na ramenu zbog svoje nemogućnosti da doživi ljubav – uopće me
ne fascinira, pa zvao se on Jesenjin ili Levine. Takve "ljubavne"
pjesme izazivaju mi isti osjećaj kao da u restoranu naručim
juhu, a daju mi splačinu.
Ljubav je tema gotovo svih pjesama grupe Maroon 5, ali svugdje je ona nekako zbucana, škripi, smrdi na nezadovoljstvo, laž, izgubljenost, gorčinu. Ti tekstovi na prvi pogled stvarno zbunjuju: o čemu on to? Je li hoće biti s njom ili ne? Jesu li (bili) sretni zajedno ili ne? Je l' njemu stalo do nje ili ne? Do čega mu je stalo? Jedino nedvojbeno zadovoljstvo, čini se, prosijava iz stihova koji govore o seksu.
U pjesmi "This Love" to izgleda ovako:
"So hard to keep her satisfied/ Keep her coming every night/… I'll fix
these broken things/… Sinking my fingertips/ Into every inch of you/ Cause I
know that's what you want me to do". Čak i netko iskusniji ostaje s upitnicima u očima (a možeš samo zamisliti kako to djeluje na onog tko je početnik u ljubavnom iskustvu) dok sluša tekst iz "Makes
Me Wonder": "And it really makes me wonder/ If I ever gave a fuck
about you/… So this is goodbye/… I want to dive into you."
Kad čuješ
kako tu ljubav izgleda, onda se i ne čudiš što u novoj pjesmi "Payphone" Levine pjeva da mu
se povraća od ljubavnih pjesama: "One more
fucking love song, I'll be sick."
Pjesma započinje njegovim kukanjem što je zbog nje ostao bez sitniša za telefon, zajedničke sreće i planova za budućnost.
Nostalgija za onim što je prošlo pretače se u pitanje "Je li
prekasno za novi pokušaj?" No odmah slijedi zaključak da je ona profućkala
njihovo zajedničko vrijeme a on uzalud trošio svoje noći (nastojeći ju
valjda zadovoljiti i tako učiniti sretnom), te da su svi mostovi porušeni. Budući da ju optužuje da je zaboravila što su imali, pretpostavljaš da su bili sretni (barem noću). Ali on onda prizna da
je već i prije govorio da su svi mostovi srušeni. I sad više uopće nije
jasno: je li tu bilo neke ljubavi, ili samo seksa?
Na to uskače Wiz Khalifa – kao da ga je netko kopi-pestao iz druge pjesme – i odlučno repa o tome kako se s dna uspeo do vrha, ima lovu i aute, i sad je on onaj kojeg "oni" žele .... Sve to Levinea ne zbunjuje; on nastavlja kukati kako je potrošio svoj sitniš i kako mu se povraća od ljubavnih pjesmuljaka. Razumijem ga. I meni se povraća.
Spot za
pjesmu (visokobudžetni uradak u režiji Sama Bayera)
ima veze s pjesmom kao i Levineov dio teksta s Wiz Kalifinim. Ideja za
spot, koju Levine smatra
"otkačenom, ispaljenom, ludom", zapravo je fantazija iz njegovog djetinjstva koja, kaže on, "ne nalikuje nijednoj drugoj dječjoj fantaziji: moraš biti u ludoj situaciji
i brzo djelovati, ljudi pucaju..." (E! News).
U toj, dakle, dječjoj fantaziji, Levine od beznačajnog bankovnog službenika postaje heroj koji svladava pljačkaše banke i spašava zgodnu plavušu. A onda u skupom autu nezaustavljivo bježi pred policijom, koja ga smatra jednim od pljačkaša (?), dok iza njega odzvanjaju meci i grandiozne eksplozije.
Kakve sve to veze ima s ljubavlju? Nikakve.
U toj, dakle, dječjoj fantaziji, Levine od beznačajnog bankovnog službenika postaje heroj koji svladava pljačkaše banke i spašava zgodnu plavušu. A onda u skupom autu nezaustavljivo bježi pred policijom, koja ga smatra jednim od pljačkaša (?), dok iza njega odzvanjaju meci i grandiozne eksplozije.
Kakve sve to veze ima s ljubavlju? Nikakve.
Ipak, od
svih spotova tzv. ljubavnih pjesama Maroon 5, najmizerniji je onaj
za pjesmu "Misery".
Levine
kaže: "’Misery’ govori o očaju koji osjećaš kad nekoga strašno želiš u
svom životu, ali ti je to teško postići. To je ono o čemu govore sve moje
pjesme.“ Dakle, to svakako treba pogledati!
I sami fanovi – iako im je pjesma "oduševljavajuća" – zbunjeni su sadržajem spota. Ne razumiju što je pisac htio reći: "da li ga ona voli ili mrzi?". Neki se zezaju da spot daje novo značenje pojmu "žestoka ljubav", odnosno staroj izreci "ljubav je bol", a neki ga doživljavaju kao nešto vrlo uznemirujuće. Ali nitko od njih ne razumije zašto se njihov idol pretvorio u cmoljavog mazohistu i, prema njegovim vlastitim riječima, "očajnika", i zašto im ustrajno pokazuje da je nasilje uzbudljivo, štoviše, najbolji način da ti se ostvare seksualne i ljubavne želje. Ono što propuštaju primijetiti je da njega napaljuje nasilje, a ne ona.
Svakako, potpuno
su u pravu što su zbunjeni i uznemireni. Jer spot zapravo promovira da su
nasilje i trpljenje nasilja, kad te netko fizički ugrožava, izraz seksualne
strasti, štoviše, ljubavi.
To je tipičan primjer kako se orvelovski novogovor: seks/ljubav je nasilje – nasilje je ljubav/seksi/uzbudljivo, koristi za pranje mozga i manipuliranje mladima. A da bi programiranje bilo potpuno, onda to blagoslivljaju i mediji. Pa tako MTV Buzzworthy tvrdi da zahvaljujući Adamu i Anne "odnos ljubav-mržnja izgleda jako seksi". Tako nas uče da je mržnja sastavni dio ljubavi, a nasilje "izgleda seksi".
To je tipičan primjer kako se orvelovski novogovor: seks/ljubav je nasilje – nasilje je ljubav/seksi/uzbudljivo, koristi za pranje mozga i manipuliranje mladima. A da bi programiranje bilo potpuno, onda to blagoslivljaju i mediji. Pa tako MTV Buzzworthy tvrdi da zahvaljujući Adamu i Anne "odnos ljubav-mržnja izgleda jako seksi". Tako nas uče da je mržnja sastavni dio ljubavi, a nasilje "izgleda seksi".
Međutim,
uistinu to nema nikakve veze s ljubavlju, a ni sa seksom. Veranje Adama po Anne
dok ga ona mlati govori jedino o tako dubokom ne-osjećanju sebe i drugoga da i nasilje postaje prihvatljivo ne bi
li se dobila bilo kakva pažnja.
Smisao je
te video-priče jedino indoktriniranje mladih idejom da je nasilje normalno i da
je dobro, "cool" osjećati se mizerno. Za to ih se i simbolički programira,
dijelom i opetovanim prikazivanjem likova koji su pregaženi, upucani i izbodeni.
Da bi, sve kroz
pjesmu i zabavu, posve zaboravili da je smisao života, kao i ljubavi – sreća.