Ljubav na način Maroon 5

Pjesma "Payphone", s novog albuma grupe Maroon 5, još je jedna ljubavna pjesmica u modernopj glazbi koja te tjera da se zapitaš: kakva se predodžba ljubavi tu zapravo nudi?

Moram odmah reći da nisam fan ljubavnih pjesama, ni u poeziji ni u glazbi. I to zato što u većini takvih pjesama ne nalazim doživljaj ljubavi – nego doživljaj odsustva ljubavi.

Ljubav raduje, potiče, ispunja snagom, daje osjećaj sreće, povezanosti i otvorenosti. A u većini tzv. ljubavnih pjesama netko kuka zato što je nevoljen, ostavljen, jadan i sam. Ili čezne za nekim tko je otišao ili bi tek trebao doći. Ili je pak ljut zbog povrijeđenih osjećaja i "izdaje", "reže vene" zbog ostavljenosti i "razorenog“, obesmišljenog života, pa čak i mrzi i proklinje. Iskreno, ne vidim baš puno veze između samosažaljenja, tugaljive čeznutljivosti i bijesa s ljubavlju (prema drugome ali i prema sebi).

To što netko – zahvaljujući svom talentu za skladno oblikovano verbalno izražavanje – ima priliku kroz pjesme javno kukati svima na ramenu zbog svoje nemogućnosti da doživi ljubav – uopće me ne fascinira, pa zvao se on Jesenjin ili Levine. Takve "ljubavne" pjesme izazivaju mi isti osjećaj kao da u restoranu naručim juhu, a daju mi splačinu.  

Ljubav je tema gotovo svih pjesama grupe Maroon 5, ali svugdje je ona nekako zbucana, škripi, smrdi na nezadovoljstvo, laž, izgubljenost, gorčinu. Ti tekstovi na prvi pogled stvarno zbunjuju: o čemu on to? Je li hoće biti s njom ili ne? Jesu li (bili) sretni zajedno ili ne? Je l' njemu stalo do nje ili ne? Do čega mu je stalo? Jedino nedvojbeno zadovoljstvo, čini se, prosijava iz stihova koji govore o seksu.

U pjesmi "This Love" to izgleda ovako: "So hard to keep her satisfied/ Keep her coming every night/… I'll fix these broken things/… Sinking my fingertips/ Into every inch of you/ Cause I know that's what you want me to do". Čak i netko iskusniji ostaje s upitnicima u očima (a možeš samo zamisliti kako to djeluje na onog tko je početnik u ljubavnom iskustvu) dok sluša tekst iz "Makes Me Wonder": "And it really makes me wonder/ If I ever gave a fuck about you/… So this is goodbye/… I want to dive into you."

Kad čuješ kako tu ljubav izgleda, onda se i ne čudiš što u novoj pjesmi "Payphone" Levine pjeva da mu se povraća od ljubavnih pjesama: "One more fucking love song, I'll be sick."

Pjesma započinje njegovim kukanjem što je zbog nje ostao bez sitniša za telefon, zajedničke sreće i planova za budućnost. Nostalgija za onim što je prošlo pretače se u pitanje "Je li prekasno za novi pokušaj?" No odmah slijedi zaključak da je ona profućkala njihovo zajedničko vrijeme a on uzalud trošio svoje noći (nastojeći ju valjda zadovoljiti i tako učiniti sretnom), te da su svi mostovi porušeni. Budući da ju optužuje da je zaboravila što su imali, pretpostavljaš da su bili sretni (barem noću). Ali on onda prizna da je već i prije govorio da su svi mostovi srušeni. I sad više uopće nije jasno: je li tu bilo neke ljubavi, ili samo seksa?

Na to uskače Wiz Khalifa – kao da ga je netko kopi-pestao iz druge pjesme – i odlučno repa o tome kako se s dna uspeo do vrha, ima lovu i aute, i sad je on onaj kojeg "oni" žele .... Sve to Levinea ne zbunjuje; on nastavlja kukati kako je potrošio svoj sitniš i kako mu se povraća od ljubavnih pjesmuljaka. Razumijem ga. I meni se povraća.

Spot za pjesmu (visokobudžetni uradak u režiji Sama Bayera) ima veze s pjesmom kao i Levineov dio teksta s Wiz Kalifinim. Ideja za spot, koju  Levine smatra "otkačenom, ispaljenom, ludom", zapravo je fantazija iz njegovog djetinjstva koja, kaže on, "ne nalikuje nijednoj drugoj dječjoj fantaziji: moraš biti u ludoj situaciji i brzo djelovati, ljudi pucaju..." (E! News). 

U toj, dakle, dječjoj fantaziji, Levine od beznačajnog bankovnog službenika postaje heroj koji svladava pljačkaše banke i spašava zgodnu plavušu. A onda u skupom autu nezaustavljivo bježi pred policijom, koja ga smatra jednim od pljačkaša (?), dok iza njega odzvanjaju meci i grandiozne eksplozije. 
Kakve sve to veze ima s ljubavlju? Nikakve.
 

Ipak, od svih spotova tzv. ljubavnih pjesama Maroon 5, najmizerniji je onaj za pjesmu "Misery".

Levine kaže: "’Misery’ govori o očaju koji osjećaš kad nekoga strašno želiš u svom životu, ali ti je to teško postići. To je ono o čemu govore sve moje pjesme.“ Dakle, to svakako treba pogledati!

I sami fanovi – iako im je pjesma "oduševljavajuća" – zbunjeni su sadržajem spota. Ne razumiju što je pisac htio reći: "da li ga ona voli ili mrzi?". Neki se zezaju da spot daje novo značenje pojmu "žestoka ljubav", odnosno staroj izreci "ljubav je bol", a neki ga doživljavaju kao nešto vrlo uznemirujuće. Ali nitko od njih ne razumije zašto se njihov idol pretvorio u cmoljavog mazohistu i, prema njegovim vlastitim riječima, "očajnika", i zašto im ustrajno pokazuje da je nasilje uzbudljivo, štoviše, najbolji način da ti se ostvare seksualne i ljubavne želje. Ono što propuštaju primijetiti je da njega napaljuje nasilje, a ne ona.

Svakako, potpuno su u pravu što su zbunjeni i uznemireni. Jer spot zapravo promovira da su nasilje i trpljenje nasilja, kad te netko fizički ugrožava, izraz seksualne strasti, štoviše, ljubavi. 

To je tipičan primjer kako se orvelovski novogovor: seks/ljubav je nasilje – nasilje je ljubav/seksi/uzbudljivo, koristi za pranje mozga i manipuliranje mladima. A da bi programiranje bilo potpuno, onda to blagoslivljaju i mediji. Pa tako MTV Buzzworthy tvrdi da zahvaljujući Adamu i Anne "odnos ljubav-mržnja izgleda jako seksi". Tako nas uče da je mržnja sastavni dio ljubavi, a nasilje "izgleda seksi". 

Međutim, uistinu to nema nikakve veze s ljubavlju, a ni sa seksom. Veranje Adama po Anne dok ga ona mlati govori jedino o tako dubokom ne-osjećanju sebe i drugoga da i nasilje postaje prihvatljivo ne bi li se dobila bilo kakva pažnja.

Smisao je te video-priče jedino indoktriniranje mladih idejom da je nasilje normalno i da je dobro, "cool" osjećati se mizerno. Za to ih se i simbolički programira, dijelom i opetovanim prikazivanjem likova koji su pregaženi, upucani i izbodeni.

Da bi, sve kroz pjesmu i zabavu, posve zaboravili da je smisao života, kao i ljubavi – sreća.

Adam Levine "voli žene"

Adam Levine, poznat kao glazbenik ali i po golišavim fotkama i brojnim ljubavnicama, u intervjuu za časopis Details objašnjava svoju želju da spava s puno žena time što ih "puno voli".

Adam Levine, frontman grupe Maroon 5 i jedan od mentora američkog talent showa ''The Voice'', dvije je godine bio u vezi s ruskom manekenkom (iz kolekcije modela Victoria's Secret) Anne Vyalitsyn. 

Prema pisanju američkih medija, Anne ga je ostavila prije dva mjeseca jer joj "nije posvećivao dovoljno pažnje" i nije se baš žurio s bračnom ponudom (UsMagazine). Na mnogim fotografijama para očito je da im je zajedničko sklonost golcanju u propagandne svrhe i ozbiljna fokusiranost na vlastiti imidž (do te mjere da na nekim fotkama izgleda kao da nemaju nikakve veze jedno s drugim).

 
Kažu da mu je raskid s Anne "slomio srce". Ali, ne zadugo. Već nekoliko tjedana sretno ljubi novog anđeoskog modela – iz iste, Victoria's Secret kolekcije – Behati Prinsloo. Mora se priznati da je dosljedan sam sebi.

Adam je inače povezivan s brojnim poznatim ljepoticama.
Na listi su npr. Jessica Simpson, Paris Hilton, Maria Sharapova, Cameron Diaz, Angela Bellotte... A u intervjuu za lipanjski broj časopisa Details "novi kralj pop-a" (kako ga se oslovljava u naslovu članka) svoj odnos prema ženama pokušao je objasniti ovim riječima: 

"Postoje dvije vrste muškaraca: oni koji su jebene muške šovinističke svinje i oni koji doista vole žene, koji misle da su one najdivnija bića na svijetu. I to sam ja. Možda je razlog što sam se ponašao promiskuitetno i želio spavati s puno njih u tome što ih tako puno volim."

Dakle, Adam je uvjeren kako on voli žene. Slatko! I zato što ih tako puno voli, mora ih i puno ševiti. Logično!

Ajmo iz bližega vidjeti zašto je to logično. Kad muškarac kaže "ja volim žene", time on ponajprije izražava svoj stav prema ženama u smislu pozitivno – negativno: volim žene – ne mrzim ih. Odnosno, on iskazuje svoju pozitivnu orijentiranost, usmjerenost na žene. Već na osnovu toga, koristeći se danas popularnim, internetskim žargonom, možemo Adama smatrati "loverom" (za razliku od "hatera" ili, kako Adam kaže, "muških šovinističkih svinja“). 

Dakako, to još ništa ne govori o sadržaju i kvaliteti "loverskog" odnosa. Do toga dolazimo ako se pitamo: koga ili što lover voli? – Voli "žene". Ne neku pojedinačnu, određenu ženu (čak ni "tip" žene), nego sve žene, onako od đuture, kolektivno, ucijelo. Točnije: žene kao žene. Kako možeš voljeti žene kao žene? Što je to uopće? E, to je ona čudesna apstrakcija koju dobiješ kad iz svih žena sažmeš ono što misliš da ih bitno određuje. A to Adam lijepo definira: žene su "najdivnija bića“. Pod tim se obično misli da su lijepe, privlačne, tajnovite, daju/rađaju život, ispunjaju seksualnim užitkom, inspiriraju umjetnike itd. I po tome su sve žene (jer je to kao njihova bit) divne i neodoljive kakve god da stvarno  jesu.

To je onaj zavodljivi pojam žene koji Don Huanu i njegovim sljedbenicima omogućava da se prema svakoj ženi odnose kao da je najdivnije biće na svijetu. Nevažno je li to "najdivnije biće" premršavo, debeljuškasto, škiljavo, grintavo, lažljivo, glupo ili iznimno inteligentno – jer takve pojedinosti, žene kao osobe, ni ne zanimaju onoga tko voli žene kao žene, tj. njihovu "bit".

Ne samo da se svaka žena uz takvog lovera može osjećati kao "najdivnija" nego, štoviše, i kao jedna jedina. Jer u tom trenutku samo je ona izabrana da lover na njoj iskaže i potvrdi svoju "suštinsku" ljubav prema ženama. Sve su one "najdivnija bića", ali svaka od njih u svom trenutku, kad dođe na red. Problem je jedino ako neka od njih poželi da taj trenutak traje duže, što lover ne može ispuniti.

Prizemniju, malo vulgarniju varijantu ljubitelja žena čine tipovi á la Casanova, koji jasno reduciraju ženu na biće za seksualni užitak (jer ništa ne daje takav osjećaj živosti i uzbudljivosti kao seks).  
A najprizemniji tip čine tzv. "galebovi" koji povaljivanjem što većeg broja žena vlastitu beznačajnost dižu na rang "super frajera", kako u vlastitim očima tako i u svojem društvenom okruženju.

Ali, da se vratimo Adamu i njegovoj ljubavnoj logici (ionako ne možemo znati u koju kategoriju on spada; to znaju samo njegove cure).

Dakle, ljubitelj žena zapravo voli nešto (pojam, apstrakciju, predodžbu o ženama), a ne nekoga. I to je višestruko pozitivno. Em ima bezgraničan dijapazon žena na izbor (nije npr. ograničen na neki "tip" žene), em svoju svekoliku ljubav može, dapače mora potvrditi na što većoj količini žena (tj. spavati s puno njih), em je sve to neusporedivo lakše nego da voli samo jednu ženu.

Onaj tko je više orijentiran na ljubav prema nekoj određenoj ženi treba tu ženu upoznati kao osobu, nastojati ju razumjeti, prihvatiti njene "dobre" i "loše" strane itd. itd. To je puno posla! I to traje!

A ljubitelj žena ne mora se bačkati s detaljima nečije osobnosti, tj. obraćati puno pažnje na to koga voli, jer zapravo ne voli ženu kao osobu kakva ona jest, nego njenu žensku bit, ono "najdivnije“ u njoj. Osim toga, ne mora se zamarati pitanjem je li sposoban voljeti nekoga kad se zna da voli sve žene.

Naravno, ne bi se baš svi složili s Adamovim stavom o ženama. Neki smatraju da svaka žena doista jest najdivnije biće, ali na svoj, poseban, individualan način – i to je ono što treba upoznati, otkriti, tj. otkrivati i poštivati ako se doista radi o ljubavi. Kako to ne ulazi u interes lovera, žena je – unatoč (ili zahvaljujući) slatkorječivosti – samo seksualni objekt. Drugim riječima: loveri žena zapravo se ne razlikuju od "muških šovinističkih svinja".
Neki bi rekli da tip koji puno "voli žene" i zato ih mora puno trošiti, tj. ševiti, više pokazuje potrošački mentalitet nego svoju stvarnu ljubav prema ženama. Štoviše, da takav tip ni ne zna što je ljubav jer je nezreo i narcisoidan – što pak ne znači da voli sebe, nego samo da je fasciniran svojim izgledom i da se divi sam sebi . Upravo zato što je toliko obuzet sobom, ne vidi drugo biće; a u njegovoj verziji ljubav je samo dobivanje pažnje.

Iako se Adam vjerojatno ne zamara ovakvim kritičkim prosudbama, zanimljivo je da i on u spomenutom intervjuu kaže "Ja sam strašno samostalan, ali užasava me pomisao da budem sam. (...) Volim pažnju. Ne mogu podnijeti da ju ne dobivam."

 

Međutim, Adam je nezadovoljan što javnost nema bolje mišljenje o njemu:

"Imam osjećaj da me ljudi znaju samo kao pjevača koji je izlazio s lijepim djevojkama. (...) Bio sam glazbenik koji je cijelo vrijeme gol u prisutnosti djevojaka i to je sasvim u redu. Ali želio sam napraviti nekakvu ravnotežu. Kad sam počeo sudjelovati u showu 'The Voice', pomislio sam kako će ljudi napokon vidjeti da imam i mozak."

Zgodna pomisao. Samo u tu svrhu Adam bi se trebao posvetiti svojim malim sivim stanicama jednako kao i svojim mišićima. Ili bi trebao postati iluzionista – da ljudi (koji su stariji od tinejdžera i koji imaju mozak) osim prazne ljuske, zgodne maske kojoj se možeš diviti, vide i ono čega nema. 

Eva Longoria kao producentica i provodadžinica

Nakon uloge života u TV seriji "Očajne kućanice", Eva Longoria želi sve svoje talente, prije svega sklonost kontroliranju i šefovanju, iskazati kao producentica.

"37-godišnja glumica otvorena je za nove uloge", prenosi ShowbizSpy, ali je više uzbuđuje pomisao da svoje iskustvo proširuje kao producentica.

"Volim biti iza scene", kaže Eva. "Kao glumac ne kontrolirate ništa osim glumačke izvedbe. Ne montirate, ne režirate, ne gradite setove, ne pišete i nemate nikakvu kontrolu nad rezultatom." Za razliku od toga, "kao producent imate puno kontrole, a ja sam pomalo control freak. Stvarno volim šefovati. I doista uživam biti iza kamere, pa ću definitivno više to raditi."

Dakle, možemo očekivati da Eva uskoro počne pisati scenarije, režirati, montirati i naveliko producirati filmove. 

Po nekima, posao producenta nije baš lagan. Britanski producent Julian Wint kaže: "Od prve skice scenarija, kroz sve faze produkcije, do konačne montaže, uspjeh ili neuspjeh filma u velikoj mjeri ovisi o producentu. Iskustvo u tom području ne dolazi preko noći. Ono proizlazi iz dugogodišnjeg kreativnog i tehničkog umijeća, a nadasve iz ljubavi prema tom poslu i svemu što ide uz to."

 

Sve to ne bi trebao biti nikakav problem za kompetentnu Evu. Što se pisanja tiče, tu svakako ima iskustva jer je lani već izdala svoju prvu knjigu – kuharicu "Eva's Kitchen: Cooking with Love for Family and Friends". (Pri tom je potvrdila umijeće ne samo kulinarskog nego i tržišnog kuhanja jer –  tko ne bi kupio knjigu za "kuhanje s ljubavlju za obitelj i prijatelje"?!)

U montaži također ima puno iskustva budući da izvrsno montira svoje tijelo u prostor, kreirajući beskrajne varijacije izazovnih, seksi poza, po čemu je i stekla veliku popularnost. 

Osim po "hot" fotkama, Eva je poznata i po ulozi u diljem svijeta omiljenoj TV seriji "Očajne kućanice".

Serija se rastezala kroz osam sezona, da bi upravo prije nekoliko dana došla svome kraju. Gledatelji su se valjda zasitili tračeva, intriga i tajni iz predgrađa, a istovremeno su troškovi snimanja porasli zbog sve većih produkcijskih izdataka i honorara glavnih glumica.

Na snimanju zadnje epizode Eva se rasplakala. A kako i ne bi? Po toj ulozi je i poznata kao glumica. Par filmova koje je uz to snimila (kao Karlitina tajna, Sentinel, Samo preko nje mrtve) ocijenjeni su kao osrednji uradci i na osnovu njih vjerojatno ne bi stekla zavidno glumačko ime. 

Iako može izgledati da je osam godina glumila samo jedan lik, Eva je nedavno izjavila kako je zapravo šokirana transformacijom svog lika koji od "sebične, nezrele, samožive žene i grozne supruge koja ne želi djecu, evoluira u majku punu ljubavi i suprugu koja pruža toplinu doma i podršku. To stvarno pokazuje kako ne znate gdje će vas život odvesti." (ShowbizSpy)
Tako je Eva – iznenađena, naizgled banalnom, činjenicom da ljudi odrastaju i sazrijevaju – objasnila kako je glumeći jedan lik zapravo glumila više likova i stekla raznovrsno glumačko iskustvo. A s obzirom da je za tu ulogu u posljednjoj sezoni bila plaćena oko 400.000 dolara po epizodi i da je zato jedna od najviše plaćenih TV glumica, moglo bi se zaključiti da je njena gluma i vrlo kvalitetna (iako jedino ona od glavnih glumica u seriji nije nikad nominirana za Emmy nagradu).

Osim navedenih iskustava i snažne želje za kontroliranjem i komandiranjem, Eva ima još jedan argument koji potvrđuje kako je kao stvorena za producentski posao.

"Razlog zbog kojeg volim producentski posao leži u tome što imam vrlo jak poslovni um, dakle volim stavljati dijelove u cjelinu. Sviđa mi se kreativan proces." (ShowbizSpy).

Ajde, nećemo biti cjepidlake pa primijetiti da voditi posao nije isto što i slagati lego kockice i da kreativnost i biznis nisu identični. Međutim, zanimljiv je podatak da su dva od tri poduhvata Evinog poslovnog uma lani propala, tj. bankrotirala. Njen restoran i noćni klub "Beso" iskreirali su u dvije godine rada dug od oko 5,7 milijuna dolara (gubeći 76.000 dolara mjesečno), a pri tom je Evi ostao i dug od 4 milijuna dolara posuđenih za otvaranje tih poslovnih kreacija.

Ali, možda se njen "jak poslovni duh" naknadno iskazao, i to u onome u čemu je Eva više nego kompetentna. Naime, kako bi spasila reputaciju restorana i potaknula ljude da ga ponovno posjećuju, snimila je u njemu svoje seksi fotke i objavila ih na Twitteru i Facebooku.

Odličan poslovni potez, nema što! I primjeren Evi. Kad bi se npr. Bill Ford slikao polugol u nekom svom autu, sigurno bi izazvao podsmijeh; zato on, jer nema lijepo i zamamno tijelo, mora kreirati financijsko-ekonomska rješenja za održanje svog biznisa.

Da želja za osvajanjem producentskog poziva nije tek hir i način bogaćenja seksi glumičice, potvrđuju neki dosadašnji Evini producentski zahvati (Karlitina tajna, sapunica Gospodarica tvog srca), kao i upravo pokrenute pripreme za novi TV show pod nazivom "Ready for Love" ("Spremni za ljubav"), koji će se prikazivati ove zime a u kojem je Eva spiritus movens i jedan od izvršnih producenata.

 

Za svoj show, s konceptom "tražim partnera", Eva je osobno "odabrala tri uspješna i zgodna muškarca koji su posvećeni traganju za pravom ženom s kojom bi podijelili život" (NBC Official Site).

Pripremni dio showa počinje "nacionalnom potragom za potencijalnim savršenim partnericama za svakog muškarca, a zatim prelazi u romantično putovanje koje će kombinirati elemente natjecanja u studiju i reality showa". 
U natjecateljskom dijelu će "žene koje ne uspiju uspostaviti vezu s odabranim muškarcima biti poslane kući", da bi "potraga za ljubavlju kulminirala u intenzivnom finalu, kad će muškarci konačno odabrati svoje tri žene i zajedno s njima odlučiti žele li se zaručiti, oženiti ili jednostavno živjeti happily ever after."

Producentica Eva poziva sada sve zainteresirane žene diljem Amerike da putem svojih Facebook profila sudjeluju u njenom showu "i saznaju kako je lako pronaći pravu ljubav". (To vjerojatno isključuje one emancipirane koje su odavno prestale misliti da je muškarac taj koji bira, dok žena mora zadovoljavati njegove kriterije i uvjete, pa će takve morati tražiti "pravu ljubav" nekim drugačijim putem.)

Budući da smo utvrdili kako Eva ima sve kvalifikacije – a ne samo seksi imidž i pretjeranu medijsku reklamu – koje su važne za posao producenta, ovdje ostaje malčice spornim koliko je ona uzorita savjetnica za ljubavne veze, budući da iza nje stoje dva propala braka (s Tylerom Christopherom, 2002–2004, i s Tonyem Parkerom, 2007– 2011) i jedna nedavno propala ljubavna veza (s Eduardom Cruzom, 2011–2012).

Eva i Tyler Christopher

Eva i Tony Parker

Eva i Eduardo Cruz 

Možda Eva nije uspjela održati svoje ljubavne veze zato što smatra da su za ženu najvažniji zavodljivost i moć manipuliranja muškarcima:

"Volim biti žena. Volim zavodljivost kojom zračimo​​. Ali najbolje u tome što si žena je moć koju imamo nad muškarcima." Ili: "Ja sam nevjerojatna na spojevima; pobrinem se da dobro izgledam, rado saslušam što muškarac ima za reći i potrudim se da večer prođe u smijehu" (što je u skladu s objašnjenjem kako je prestala biti "ružno pače": "Morala sam raditi na svojoj osobnosti da bi me ljudi zavoljeli. Shvatila sam da je lako navesti ljude da se smiju i zato sam uvijek bila vrlo popularna.“) 

 

 

Lako je moguće da s takvim stavovima Eva ne uspije podučiti žene "kako je lako pronaći pravu ljubav" (pogotovo ako ih uputi da raditi na "svojoj osobnosti" znači dotjerati se i glumiti ulogu kojom ćeš zavesti nekoga), pa "happily ever after" ispadne kao par godina strasnog plutanja po površini i uzajamnog pretvaranja.

Ali ta mala nesavršenost Eve kao producentice i kreatorice showa vjerojatno neće umanjiti njegovu popularnost. Pogotovo zbog njenog dubokog uvjerenja da je "svaki novi dan nova pobjeda" i da treba "vjerovati u ljubav" – što god to značilo!

Svakako, čini se da ne možemo baš očekivati da Eva kao producentica postane novi Dino De Laurentiis ili Pedro Almodóvar, nego prije još jedna Kim Kardashian. Ali jedno je sigurno: kakva god da bude, navest će nas da se smijemo.

Rihanna "otkrila" zašto joj treba Chris Brown (II)

Osim nove ispovjedi o vezi s Chrisom Brownom, Elle donosi i Rihannina razmišljanja o djeci i teškoćama u pronalaženju "pravog muškarca" – snabdijevajući nas važim obrascima mišljenja i ponašanja koji su "in".

O djeci:

"To se može dogoditi sutra ili za dvadeset godina. Kad bude pravo vrijeme za to, Bog će mi poslati malog anđela. Ali najprije, naravno, moram naći muškarca. Naime, u ovoj slagalici nedostaje jedan vrlo važan komad!"

Mnoge nezrele osobe misle da su djeca "mali anđeli“, apsolutna dobrota (za razliku od ostalog, pokvarenog, zlog svijeta) i netko tko će ih konačno razumjeti, biti njihov i držati (čuvati) ih na putu dobra. Ali djeca nisu anđeli, nego osobe u nastajanju koje trebaju puno ljubavi, razumijevanja i pažnje. I ne dolaze nam da bi ispunila naše potrebe i razriješila naše frustracije, nego da bi živjela jedan novi, svoj život, koji mi – poput "anđela čuvara", kao odrasle i odgovorne osobe –  trebamo podržati.

Svakako, Rihanna je u pravu, u ovoj slagalici nedostaje jedan jako važan komad, ali to nije muškarac – nego ona sama, koja "najprije, naravno," treba odrasti.

O pronalaženju "pravog muškarca":

"Mislim da je to svakome teško! To nema veze sa slavom. (...) Ali ja samo trebam naći osobu koja me balansira, jer tada stvari kao što je moj raspored neće biti važne."

Eh, nema tog muškarca koji ženu može "izbalansirati“, ako ona nije u stanju uspostaviti ravnotežu sama u sebi (jednako važi i u obrnutom slučaju, naravno).

U razgovoru s Ellen DeGeneres, u studenom 2011., RiRi je "otkrila“ kakve muškarce voli.

"Volim one agresivnije, ali uz to i tajanstvene. Volim da su sigurni u sebe i da znaju pokazati svoju muškost. Ja sam dama, i jedini način da nešto uspije u vezi je da oboje igramo svoje uloge. Jer ja ne mogu nekome u vezi biti muško, niti to želim. Muško sam cijelo vrijeme na poslu". 

Ellen DeGeneres to svesrdno potvrđuje svojim (jao!) komentarom: "Tvoj je posao donositi odluke. Ti želiš da netko drugi u vezi preuzme kontrolu i donosi takve odluke. A teško je naći frajera kojeg neće zastrašiti tvoja snaga."

Ono što upada u oči je da Rihanna – nakon što ju je dečko koristio kao vreću za udaranje – izjavljuje kako voli agresivne muškarce(!). Samo moraju biti tajanstveni (takvi uvijek imaju neke mračne tajne koje privlače mazohiste), sigurni u sebe (tako da bar jedno u vezi bude sigurno u sebe) i znati pokazati svoju muškost – tradicionalno shvaćenu kao paket sljedećih osobina: impresivna fizička snaga, neograničena seksualna potentnost, mentalna nadmoćnost, emocionalna neosjetljivost, grubost, tvrdoglavost i, naravno, agresivnost.

Drugim riječima, "pravi muškarci“ su oni samodopadni, koji se impulzivno ponašaju i skloni su manipulaciji (psihološki model zvan "tamna trijada"). 

Shodno tome, "jedini način“ da veza uspije je ako oboje igraju tradicionalne uloge: žena – slaba, nesigurna, podložna, ne razmišlja ("tijelo“ u vezi), 
a muškarac – snažan, siguran u sebe, dominantan, onaj koji odlučuje i kontrolira ("glava“, "mozak" u vezi). 

Tako RiRi izrijekom (ne samo svojim pjesmicama i ponašanjem) urezuje stereotipe muško-ženskih odnosa u glavice svojih slušatelj(ic)a..

Pri tom stavovi da je donošenje odluka isključivo racionalna = poslovna = muška aktivnost te da u vezi muškarac treba "preuzeti kontrolu i donositi odluke“ govore o stvorenju koje definitivno nije snažno. 
Jer snažna osoba ne misli za sebe da ne može/ ne treba odlučivati o svom (emocionalnom) životu i sigurno ne želi da netko drugi preuzme kontrolu nad njom. 

Garantirani ishod "uspješne veze" á la RiRi je da "dama" sebe srozava na otirač (i vreću za udaranje)! 

Takvi stavovi o muškarcima i o vezama ni mojoj baki više ne bi bili uzor. Ipak, oni se uspješno penju na top ljestvicama svijesti milijuna RiRinih fanova

Eto zašto su njene izjave medijska poslastica: savršeno služe za ukalupljivanje u stereotipe i manipuliranje masama.

Još jedan primjer razmišljanja i ponašanja koji su in promoviran je proslavljanjem Rihanninog 24. rođendana (20. veljače).

Tom prigodom ona i Brown postavili su na Twitteru međusobno remiksirane pjesme. RiRi je remiksirala Brownov singl "Turn Up The Music" – u kojem pjevuši: "I need it in my life, yeah.... I love you, baby!“ A u njenoj remiksiranoj pjesmi "Birthday Cake" Brown joj izjavljuje svoju ljubav riječima: "Girl I wanna fuck you right now. Been a long time, I’ve been missing your body… Give it to her in the worst way. Can’t wait to blow her candles out."

Ovim primjerom oboje poručuju (i na tome vješto zarađuju) da je nasilje u vezi ne samo prihvatljivo nego i poželjno, da su u vezi dvoje ljudi najvažniji seks i požuda – i da se to zove "ljubav“.

Premda se u njihovoj vezi uopće ne radi o ljubavi, nego o seksualnoj ovisnosti dvoje nezrelih ljudi kojima su (osim, valjda, glazbe) seks i agresivnost očito jedini snažni doživljaj i osjećaj.

Drew Barrymore zbog ljubavi prelazi na židovstvo

Drew Barrymore se ponovo udaje, ali ovaj put će zbog budućeg supruga promijeniti vjeru. Izabranik njenog srca, umjetnički savjetnik Will Kopelman, dolazi iz dobrostojeće židovske obitelji i želi svoju djecu odgajati nastavljajući obiteljsku tradiciju. A želji se pridružuje i zaljubljena zaručnica Drew.

Baš je zanimljivo kako su neki ljudi skloni redizajnirati sebe prema osobi u koju su zaljubljeni ne bi li dokazali svoju ljubav i želju da budu za-jedno.

Kao da uzajamno radovanje, razumijevanje, poštivanje i podržavanje nisu dostatan materijal za zajednički život, nego su potrebni još i specijalni efekti – promjena vjere, izgleda, ponašanja, odustajanje od posla, prijatelja i sl. Ne znam, meni stavovi u stilu "Draga, obožavam te takvu kakva jesi, ali ako hoćeš biti sa mnom promijeni si vjeru, pristojnije se oblači i daj se uozbilji" zvuče kao uvjetovanje ljubavi, gotovo kao ucjena.

A i to preobraćanje mi je malo sumnjivo. Je li to baš jedini način da budeš uključen u život svog partnera? 

I zašto uopće poštivanje tradicije i obitelji zahtijeva vjersko preobraćanje novopridošlih članova obitelji? To nekako izgleda kao vjerska isključivost, netolerantnost. Zar ne bi u slučaju istinskog toleriranja drugih vjera trebala izostati potreba za preobraćanjem? Pa onda svatko vjeruje u ono što već vjeruje, ili ne vjeruje ni u što ako mu se tako sviđa.

Ali, da! Onda se ne možeš vjenčati u crkvi i uduplo se pred svjedocima obavezati da ćeš voljeti onoga koga si sebi izabrao za životnog partnera. A tu su i djeca, koja trebaju jednoobrazan vjerski odgoj.

Zato je valjda i bitno da se Drew prije (a ne poslije) vjenčanja preobrati na vjeru svoga dragog: da može imati crkveno vjenčanje koje će doživotno pamtiti i da njen muž bude siguran da će mu buduću djecu rađati vjerski podobna, a ne bilo kakva majka.

To će vjerojatno pomoći da Drewin novi brak traje "dok nas smrt ne rastavi“ ili barem duže od prethodna dva. Brak s ugostiteljem Jeremyjem Thomasom, daleke 1994. godine, trajao je svega dva mjeseca, a brak s komičarom Tomom Greenom, 2001. godine, potrajao je punih pet mjeseci. No Drew je sada zrelija. Čak se i oblači ozbiljnije (slično kao njena mama 70tih). A umjesto onog vrckavog, hihotavog, malo djetinjastog izgleda kojim je iz filma u film osvajala mnoge poklonike, sad iz nje zrače smirenost, smjernost i spremnost da zaozbiljno “baci sidro“.

  

U svakom slučaju, super je što je Will Židov jer židovska vjera ipak omogućava razvod. Da je katolik, to bi već bilo frkovito. U toj varijanti svoje objave Bog se baš zaintačio: Što ja spojim, neka nijedan čovjek ne razdvoji, ergo: nema crkvenog razvoda (osim u jako posebnim slučajevima, kao što je npr. Marko Perković Thompson). Ovako, međutim, Drew neće imati problema ako se nakon nekoliko mjeseci ili godina opet predomisli. Ako uoči da Will nije "onaj pravi“ razlog za redizajniranje sebe, može opet postati vrckava, hihotava, malo djetinjasta Drew i udati se po četvrti, peti, šesti... put.

Samo mora paziti da joj muž ne nestane bez traga ili da mu ne padne na pamet uskratiti joj dokument za razvod ako/kad ustreba. Jer tada, prema židovskoj tradiciji, postaje aguna – doslovno "usidrena žena“, i ne smije se ponovo udavati. Ali valjda Will nije jako ortodoksan Židov, ili pak lovac na slavne bogate slatkice.

Jennifer Aniston ima 43 godine i strah od razdvajanja

Jennifer Aniston je glumica poznata po sjajnim ulogama za koje je bezbroj puta bila nominirana za Oskara... Oops! Pardon, krivo. Jennifer Aniston poznata je po ulozi, frizuri i milijunskim honorarima u humorističnoj TV seriji "Prijatelji“, po braku s Bradom Pittom i razvodu od njega, po kratkotrajnim nadomjescima "izgubljene ljubavi" i po golišavim fotkama kojima je priskrbila imidž "najseksi tijela“ Hollywooda.

 

Ta sjajna glumica nedavno je navršila 43 godine i tom su prigodom svjetski mediji objavili senzacionalnu vijest: Justin Theroux, Jennin aktualan dečko, priredio joj je rođendansku proslavu na kojoj ju je "bez imalo sramežljivosti obasipao poljupcima pred njihovim slavnim gostima“. Nevjerojatno!

Jenn je, naravno, zbog toga bila "strašno uzbuđena, ispuštajući razne zvukove oduševljenja i upućujući mu puppy-dog poglede“ (to je onaj tugaljivo-umilan pseći pogled koji vas natjera na pomisao da je pseto bespomoćno i da će uginuti od žalosti ako ga ne zagrlite ili ne napravite nešto što od vas očekuje). 

Na Jenninoj planetarno važnoj rođendanskoj proslavi njezin je dragi pred svima potvrdio svoju strastvenost a isto tako i svoje zapanjujuće domaćinsko umijeće, organizirajući veličanstveni party s vlastitim barom, dekoracijama sa svijećama i specijalno odabranom glazbom. Čini se da Jenn ima više nego dovoljno razloga da bude presretna s ovim izabranikom. Justin je gotovo muškarac iz snova: zgodan, strastven, slavan i spreman posvetiti se samo njoj. 

Jenniffer Aniston & Justin Theroux

Prema riječima "bliskog prijatelja“, Justin je "nedavno odbio dvije uloge, i to na Jennin zahtjev, jer bi se snimalo u inozemstvu a ona ne želi biti odvojena od njega toliko dugo“.

Ona, naime, "želi s njim biti 24/7“ – što znači da želi da on ne radi – zato što je jako zaljubljena i zato što "ima strah od razdvajanja“ i nezgodno iskustvo s otimačicama partnera koji se previše udalje. S obzirom da spada među najbogatije žene u zabavnoj industriji, ona sebi može priuštiti da joj partner ne radi, jednako kao što to mogu i mnogi dobrostojeći frajeri (samo što se u tom slučaju stav "Neću da moja cura/žena radi“ smatra muškim šovinizmom).

    

Tako je Justin, kao Jennin dečko, manje glumac a više ljubavnik i "domaćica“. Premda ne domaćica u klasičnom smislu. On sigurno ne ide svako jutro na pijacu po hranu, niti trčkara po kući s pregačom, usisavačem i pajalicom za prašinu, jer te poslove obavljaju sluškinje. Njegova je uloga da svoj život uskladi s Jenninim očekivanjima i zahtjevima. Grubo rečeno, da svoj život podredi Jenninom te, umjesto da ima svoj život, ima njezin život kao svoj – a sve u ime ljubavi, da bi ona bila sretna (time se, istina, povećava i njegova popularnost, ali to je tek kao usputni efekt).

Gledano s druge strane te ljubavne klackalice, Jennin život dobiva gotovo potpuni smisao Justinovom "24 sata dnevno / 7 dana tjedno“ prisutnošću = ljubavlju. Kad ga ne bi bilo duže vremena, Jenn bi morala biti sama sa sobom. Tada bi ju možda spopala razna nezgodna pitanja, od toga s kim je on kad nije s njom, do pitanja što je ona bez njega i koji je smisao njenog života ako njega nema (što bi ju moglo dovesti i do zaključka da kad se sunce ljubavi skrije, ona je "opet, kao prvo, obično, malo, jadno drvo").

Družiti se sam sa sobom i zavirivati u sebe može biti jako neugodno. I razumljivo je zašto većina ljudi to izbjegava i zašto Jen više voli da je njen dragi stalno uz nju. Uostalom, zbog čega uopće postoje muškarci nego da svojom ljubavlju osmisle život žene i da joj podare dijete. A kad dođe dijete, onda ono postaje ženin pravi smisao života, dok važnost muškarca dolazi na drugo mjesto. Dijete je zasigurno manje komplicirana varijanta kreiranja smisla života i, sudeći po izjavama, čini se da baš tome teži i Jenn u vezi s Justinom.

Pitanje je samo koliko dugo može trajati veza u kojoj on živi njen život umjesto svoj, a ona ne može živjeti bez njega (što se može shvatiti kao svojevrsno parazitiranje jednog na drugome – dok nekome ne dozlogrdi ili dok ne nađe smisao života u nekom drugom). Tako da se ne zna hoće li Jenn imati priliku dobiti dijete (pravi smisao života) u ovoj ili u nekoj drugoj vezi – i to prije nego što joj biološki sat zatvori vrata pred nosom.