Prikazani su postovi s oznakom razvod. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom razvod. Prikaži sve postove

16. kol 2012.

Katie Holmes u post–bračnoj krizi


Nakon što se brzinskim, premda pomno isplaniranim razvodom oslobodila od kontrolorskog duha Toma Cruisea i utjecaja scijentologije, Katie Holms prolazi kroz post–bračnu krizu, nastojeći ponovo pronaći sebe.

Razvod braka ne spada u događaje kojima se hvalimo. Kad ga spomenemo, osjećamo se nelagodno, kao da time priznajemo neku svoju pogrešku – što smo se vjenčali za "krivu" osobu, što se nismo prije razveli, ili pak zato što nismo uspjeli održati brak, što smo ostavljeni i sl.
A, zapravo, našlo bi se dosta onih koji imaju više razloga pohvaliti se time (jer su okončali nešto što im nije odgovaralo, prestali lagati sebe i drugoga, riješili se nekoga tko ih nije volio i zauzeli se za sebe) nego svojim vjenčanjem. Ako ništa drugo, za vjerovati je da ovaj put znaju što rade.

Zato je prava šteta da – za razliku od vjenčanja koja se slave sa sve više pompe, uzvanika i halabuke (kao uvod u brakove koji su sve labilniji i traju sve kraće) – rastave prolaze u tišini, uglavnom samo s osjećajem muke, nelagode i srama. A u mnogim slučajevima zaslužuju bar malo slavlje jer označavaju da je čovjek odlučio promijeniti nešto što nije bilo dobro u njegovom životu i učiniti ono što je za njega bolje. 

Takav razlog za slavlje imala je i Katie Holmes kada se prije mjesec i po oslobodila kontrole i manipulacije "savršenog" supruga. Mediji su tada obilato izvještavali kako zrači energijom i pozitivnošću, ima gomilu planova, projekata itd. Međutim, izgleda da je prvotno ushićenje slobodnim životom malo splasnulo.

"Iako se prije nekoliko tjedana doimala kao da je na vrhu svijeta, govori se da lijepa brineta sada prolazi kroz krizu samopouzdanja suočavajući se sa stvarnošću u kojoj živi sama kao samohrana majka."
"Oslobođena od Toma i scijentologije, predviđala je nevjerojatnu zlatnu budućnost za sebe i Suri. No čini se da je sjaj koji ju je okruživao u danima nakon razvoda ispario."
"Ona doista nikad nije pretpostavljala da će život poslije Toma biti ovakav."
(Daily Mail)

Katie se, naravno, neće suočavati sa stvarnošću kao tisuće drugih samohranih majki, koje su doista same (bez posluge, dadilja, tjelohranitelja itd.) i bez dovoljno sredstava za život. U tom smislu isticanje njenog statusa samohrane majke zvuči doista patetično.
Ali ono s čime se ona suočava je da sada – bez prihvaćanja oslonca u Tomu i nastojanja da bude onakva kakvu ju je on htio – mora naći sebe i oslonac u sebi, te sama kreirati svoj život i život svoga djeteta.
To je onaj dio "života poslije Toma" o kojem ona nije razmišljala.
Zato je previdjela da je, kako god velik, razvod samo prvi korak u slobodu, a ne ono što će joj automatski donijeti punu slobodu i "zlatnu budućnost".
Jer, sloboda ima dva lica. Jedno je sloboda od izvanjske prisile, tj. nametanja tuđe volje, a drugo sloboda za ono što čovjek želi za sebe (unutarnja sloboda) – koja iziskuje svijest o sebi i samopouzdanje, što Kate prilično manjka.

Nakon višegodišnjeg prihvaćanja tuđe volje i sustavne manipulacije, razumljivo je da ima "krizu samopouzdanja" i da povremeno "izgleda kao da na svojim ramenima nosi težinu cijelog svijeta" (Daily Mail).

Problemi koje trenutno ima sama sa sobom očituju se i u njenom dnosu prema djetetu:
"Mada Katie pokušava osmisliti što normalniji način života za djevojčicu, uključujući posjete zoološkom vrtu i jela od uličnih prodavača umjesto skupih restorana, glumicu brine mogućnost da joj kćer živi na dva vrlo različita načina života." (Daily Mail).

Maloj Suri svakako neće biti lako balansirati između tate koji ju obasipa skupim darovima, tretira kao odraslu u pitanjima oblačenja, spavanja i sl., voza u privatnim avionima i želi obrazovati u scijentološkoj školi, i mame koja je za vrijeme braka – odustajući od sebe (i djeteta) – prihvaćala muževljeve nazore i metode odgoja, a koja sada želi da se dijete prestane ponašati razmaženo, kupuje joj sendviče na uličnim štandovima, voza ju taksijem i upisuje u katoličku školu.
Sve to više govori o mogućnosti razvoja poremećene, a ne zdrave osobnosti djeteta.
I ujedno govori o tome da Katie i dalje živi pod utjecajem svog bivšeg, da joj treba neko vrijeme, pa i pomoć, da se doista (u sebi, a ne samo formalnim raskidom braka) oslobodi tog utjecaja i izgradi vlastito uporište i smisao života – što joj jedino može omogućiti da pomogne i sebi i svom djetetu.

"Katie silno želi pronaći vlastitu snagu, stoga je potražila stručnu pomoć i jednom tjedno posjećuje trenera osobnog razvoja da joj pomogne ponovno zadobiti sebe kakva je nekoć bila." (Daily Mail)

 
Super je što je potražila pomoć. Svatko se nađe u situaciji ili periodu života kada se osjeća izgubljeno; nekad se sam pronađe, a nekad mu je u tome potrebna pomoć. Samo, kad se sabere i ponovo pronađe sebe, čovjek nikada ne zadobije sebe kakav je nekoć bio, nego sebe promijenjenog i obogaćenog iskustvom koje je u međuvremenu proživio – bilo to iskustvo dobro ili loše.
Čak i kad je nešto krivo, pogrešno radio, kad to spozna, čovjek raste, mijenja se; zna više i može promijeniti svoje razmišljanje/ponašanje tako da mu bude bolje. I to ga čini drugačijim, većim, zrelijim od onoga koji je bio prije.

Nakon braka s Tomom, Katie više nikad neće biti ista kakva je bila prije. Ne zato što bi joj život s njime trebao ostaviti dugotrajne traume (osim ako se ne želi sakriti u njih, sažalijevati se i tako nastaviti s odustajanjem od sebe), nego zato što je kroz taj život/odnos spoznala što za nju nije dobro i što za sebe želi, tj. sazrela je.
Možda je do toga mogla doći i nekim manje bolnim iskustvom. A možda i nje. U svakom slučaju, važno je da ju to iskustvo potakne da nađe ono što je za nju najbolje.


 

12. srp 2012.

Tom Cruise i Katie Holmes – od bajkovitog vjenčanja do mučnog razvoda


Tom Cruise i Katie Holmes su još jedan par koji je prošao put od vjenčanja iz bajke do razvoda iz noćne more, zato što silna pažnja muškarca sklonog perfekcionizmu i kontroli – što se u početku radosno prihvaća kao izraz ljubavi – s vremenom postaje okov i tlaka.
  
Točno sedam godina nakon što je u Oprah showu euforično, doslovce izvan sebe od siline emocija (poznati "kauč incident") svima obznanio da ja zaljubljen u Katie, Tom je u nedavnom intervjuu za Playboy izjavio: "Ne znam što bih rekao, jednostavno sam sretan i to se ne mijenja od trenutka kada sam je sreo. Naš odnos je doista poseban."
Par tjedana nakon toga, Katie je podnijela sudski zahtjev za rastavom braka.

Tom ima iza sebe već dva bračna pokušaja: prvi s Mimi Rogers, koja ga je uvela u scijentologiju, i drugi s Nicole Kidman, s kojom ima dvoje usvojene djece i koju je ostavio kad je bila u trećem mjesecu trudnoće (što je završilo pobačajem). Ne spada u tipove uz koje se vezuju afere s brojnim ženama. Više je sklon "ozbiljnim vezama", pa tako nakon trogodišnje veze s Penelope Cruz, slijedi treći brak, s Katie Holmes.
Jesu li sve ove žene prošle isti tretman "savršenog" Cruisea, teško je znati. Ali teško je i za vjerovati da ih je usrećila njegova potreba za samopotvrđivanjem i kontrolom.

Odrastao je u katoličkoj, emocionalno i financijski nestabilnoj obitelji koja se često selila: "Uvijek sam bio novi klinac s pogrešnim cipelama i pogrešnim naglaskom. Nisam imao prijatelja s kojim bih podijelio probleme i kojemu bih se mogao povjeriti."
Od 12. godine živi bez oca. Opisuje ga kao "trgovca kaosom", "nasilnika i kukavicu", dok o majci govori kao o životnom uzoru: "Ljudi su kreatori vlastitih života. Vidio sam kako je moja majka kreirala svoj život i tako nam omogućila da preživimo... Radila je na tri radna mjesta, govoreći 'Izvući ćemo se iz ovoga'." (Parade, 2006)

S takvim nasljeđem Tom je sebi iskreirao životne obrasce i zadatke: naporno raditi, ne pogriješiti (tj. ne ponoviti greške svog oca) i uspjeti (nadmašiti probleme, tj. svoje strahove).
"Puno radim. Uvijek sam s obitelji. Treniram, malo spavam. U sve ulažem puno truda... Za Posljednjeg Samuraja trenirao sam godinu dana po šest sati dnevno, sedam dana tjedno, da bih mogao rukovati mačem. Isto je bilo s filmom Rock zauvijek – svakodnevno pet sati učenja pjevanja, tri sata plesanja... Bilo da se radi o snimanju filma ili podizanju djece, trudim se činiti prave stvari i učiti. Ja sam 'sve ili ništa' tip osobe, a kada se za nešto zainteresiram, dajem sve od sebe." (Playboy, 2012)
   
Zato za njega sreća nije npr. osjećaj ispunjenosti, ljubavi, povezanosti sa svime i sl., nego: "biti u stanju suočiti se s problemima i nadići ih“ (Parade).
Život, sreća, uspjeh... – sve je to borba; pobijediti probleme, stalno se popravljati, ne griješiti; u svemu se dokazati kao dobar, uvijek bolji, zapravo najbolji.
Tako u životu nikad nema opuštanja. Uvijek moraš biti spreman na probleme. Sve je podložno stalnom kritičkom mjerkanju, nadzoru i usavršavanju. (Uh, iscrpljujuće je i samo pisati o tome, a otkamoli tako živjeti.)

Iako Tom Cruise izgleda samouvjereno i čvrsto, njegovi su vlastiti osjećaji ona kora od banane na koju se posklizne čak i u javnosti. Brižno programirane, potisnute i kontrolirane emocije ponekad iskoče iz njega histerično i neukrotivo – kao npr. nezaustavljivo smijanje u Lettermanovom showu 2004., ili raspomamljeno skakanje po kauču i nasrtanje na Oprah 2005., ili pak ubojita ljutnja iskazana u intervjuu s Mattom Lauerom 2005. itd. Tada se čudiš: je l' to sve ide u jednom paketu, onaj racionalno skockani Dr. Jekyll i ovaj emocionalno kaotični Mr. Hyde? Kako to da njegova samouvjerenost (koja očito stoji na opasno krhkim emocionalnim nožicama) mnogim curama izgleda uvjerljivo i poželjno?

"Cijeli se život želim brinuti o obitelji i biti osoba na koju se ljudi mogu osloniti", kaže Tom. Lijepo zvuči, nema što. Samo je nezgodno ako uz to idu emocionalna nestabilnost i želja za perfekcionizmom, zbog čega "oslonac" misli, osjeća se i ponaša kao kontrol-frik, neprestano nadzirući i kritizirajući, tj. gnječeći sebe i druge. On sam to vjerojatno vidi samo kao brižnost, odgovornost, "jak karakter". A tako to vide i slijepo zaljubljene cure.

Mnoge cure čeznu za muškarcem na koga se mogu osloniti (da se ne bi morale oslanjati same na sebe), koji izgleda samouvjereno, spreman je brinuti se za sve i donositi odluke za njih oboje ("pravo muško", rekla bi Rihanna). Bunus je ako muškarac ima emocionalne traume iz prošlosti i osjećaj da je neshvaćen, jer to curama pruža mogućnost da se iskažu kao "iscjeliteljice" i "spasiteljice", pružajući voljenom razumijevanje, utjehu, toplinu i sreću kakvu mu dotad "nitko nije pružio".
Ako je muškarac pri tom bogat i zgodan, pa još i slavan – može se činiti kao glavni zgoditak na bračnoj lutriji.
 
Tako se valjda i Tom činio Katie u početku njihove veze i braka, kada su oboje bili zaljubljeni i veseli. Katie su tada očito godili Tomova velika pažnja i brižnost, začinjeni romantikom – kojoj je Tom sklon jer je, kaže, "romantična osoba", a o kojoj su žene navodno ovisne (čak do te mjere da im to služi kao omekšivač za prihvaćanje stvarnosti).
No s vremenom je Tomovu pažnju i ljubav zasjenila njegova opsjednutost kontrolom, perfekcionizmom, scijentologijom i radoholičarstvo. Vedrinu i smijeh na Kateinom licu zamijenili su potištenost, odsutnost i umor. Brak iz bajke polako se pretvarao u tjeskobnu tamnicu.

Ako na časak prestanemo viriti u dramatičnu "životnu priču" ovog slavnog para i suosjećati s njima, možemo se vratiti u našu stvarnost gdje je ovo zapravo svakodnevna priča mnogih "običnih" brakova. Brakova koji počinju glamurozno, jedne sunčane subote, u bijelom satenu, s gomilom uzvanika, uz pjesmu, ples, glasan smijeh i vjeru u "vječnu ljubav" – da bi kasnije u tjeskobnoj tišini u njima rasli nasilje (bilo verbalno, psihičko ili fizičko), uzajamno ponižavanje i jad. Mnogi trpe takav patnički život (zbog održavanja forme zvane brak, zbog djece, kredita, "sigurnog doma", iluzije da ih on "ipak voli", uvjerenja da ih onaj papir obvezuje na bilo što, pa i na patnju, itd.), dok ih "smrt ne rastavi"; a neki se spase pa se sami rastave.
Sada kad je Katie zatražila rastavu, "bliski izvori“ i navodni prijatelji (koji se odjednom iskazuju kao dušebrižnici, a prije su valjda bili paralzirani pa je nisu mogli podržati da se ranije zauzme za sebe) naveliko govore o njenom trpljenju i o "mračnim tajnama“ para – od kojih većina nisu nikakva "ekskluziva“, nego slika i prilika sličnih "običnih" brakova.  

Tako Sunday Mirror prenosi: "U njihovoj vezi Tom je oduvijek donosio većinu odluka i imao kontrolu. U početku je to Katie bilo šarmantno. Bila je prilično mlada kada su se upoznali.“ (Zapravo, nije joj bilo 17–18, nego 27 godina, doba kad čovjek, pa i žena, može imati prilično izgrađenu samosvijest, tj. koristiti svoj mozak ne samo za izbor odjeće i frizure, nego i za izbor partnera.)
"Tom je mrzio što ju zovu Katie i htio je da ju zovu Kate, što je pak ona mrzila. Provjeravao je sve njezine filmske uloge, gdje i kada su išli na odmor, na večeru, sve. (...) Nakon pet godina Katie se osjećala kao da ludi i zapravo se pretvarala u robota kakvim su je mediji uvijek prikazivali. Ona je divna osoba, ali toliko se promijenila otkad je s Tomom da je postala 'manja od makova zrna' i nezanimljiva."
Iako je ovo gotovo školski opis žrtve kontrol-frika, stoji činjenica da je ipak njen izbor bio da prihvaća 
Tomovu kontrolu i postane "nezanimljiva". Dobro je što je konačno shvatila da ima i drugačiji izbor.

Tom i Katie, navodi Sunday Mirror, živjeli su odvojeno, odnosno on na jednoj a ona na drugoj strani "njihova doma u scijentološkom Centru slavnih, velikom hotelskom kompleksu posvećenom kontroverznoj religiji." (Dom?)
Scijentologija je inače vjerovanje, tj. doktrina koju je pedesetih godina utemeljio SF pisac L. Ron Hubbard, tvrdeći da su ljudi besmrtna bića koja su zaboravila svoju istinsku prirodu te se trebaju duhovno rehabilitirati – za priličnu svotu novaca i uz prilično militantne metode.

Upravo je Tomova predanost scijentologiji jedan od glavnih razloga ubrzanja razvoda. Naime, Tom je namjeravao poslati njihovu šestogodišnju kćer Suri u strogu organizaciju Sea Org koja navodno poučava najvišu razinu scijentologije. Odgoj Suri prema načelima scijetologije uzrokovao je, kažu, mnoge razmirice, a namjera prepuštanja Suri metodama učenja u Sea Orgu navela je Katie da podnese hitan zahtjev za razvod i traži isključivo skrbništvo.

Ako je točno, kao što prenosi People, da je Katie "razgovarala s Tomom telefonski sve do prošlog tjedna govoreći: 'Volim te'" (dakle dok nije podnijela zahtjev za rastavom), onda to – osim prezrelog licemjerja, varanja i potpunog gubitka su-osjećanja u braku – govori i o ogromnom strahu od nekoga tko se postavlja nadmoćno i u bilo kom obliku nasilno.
Iz istog je razloga u tajnosti napravila detaljan plan i opsežne pripreme za bijeg i rastavu od njega (novi stan u New Yorku, novi mobiteli i e-mail adrese itd.). I samo razmišljanje o tome izaziva osjećaj mučnine. Pitaš se: koliko danas ima takvih brakova koji su zapravo rasadišta straha i trpnje? Koliko gorljivih zagovornika braka, kao jedine "prave“, "ozbiljne" veze, koristi tu društvenu formu za legalno tlačenje drugog.

Ponesena zaljubljenošću, Kate nije rekla "Ne!“ kada je kontrolorski duh njenog dragog počeo uzimati maha. A s vremenom je bilo sve teže maknuti od sebe tlaku jer se, kako to obično biva, namnože osjećaji depresije, malodušnosti i straha.
Ipak, sada je smogla snage učiniti ono što prije nije mogla – svjesno napraviti nešto za svoju dobrobit (i za dobrobit djeteta). Reklo bi se: sazrela je. Možda joj je baš zato i trebao Tom Cruise.
  
U vrijeme Kateine akcije "razvod: mission possible" Tom je bio u Islandu snimajući film Oblivion ("zaborav"!).  Za vjerovati je, kako prenosi People, da "nije imao pojma da to dolazi" te da je bio šokiran, "potpuno devastiran i slomljenog srca", kao i da se ponovo osjeća izdanim. Jer njegove su namjere bile izgraditi sretnu obitelj kojoj će on biti oslonac (ali je – kao što svi mi često, ne razmišljajući radimo – zaboravio da je "dobrim namjerama popločan put do pakla"). Za nekoga tko očajnički želi ljubav i obitelj i tko skriva svoje osjećaje i privatnost, sve ovo znači duplu emocionalnu povredu (uz već postojeći niz takvih povreda, koje scijentološke recepture očito nisu iscijelile).
Ali za vjerovati je i da će mu militantan nauk o superiornim bićima omogućiti da ponovo potisne samog sebe i nastavi dalje s privatnom ulogom supermana. (Iako to nije ono što bi mu čovjek uistinu poželio.)
 
Svakako, čitajući gomilu detalja o "mračnim tajnama" bračnog života Toma i Katie kojima nas mediji trenutno obasipaju (jer odlično zarađuju na našoj zainteresiranosti za tuđe, pogotovo "slavne" živote), dobro je da čovjek malo skrene putanju zainteresiranosti i suosjećanja i upita se kako izgleda njegova vlastita bračna sreća.


17. velj 2012.

Courtney Cox godinu dana bez seksa


Courtney Cox javno je progovorila o detalju svog privatnog života koji nepogrešivo garantira visoku zainteresiranost publike i simpatije mnogih za glumičine obnažene "rane razvoda“.

Dakle, godinu dana bez hopa-cupa (mora da joj se ten gadno pogoršao od toga). A osim te, kako prenose mediji, "šokantne izjave“, Courtney je svekolikoj javnosti u povjerenju priopćila i da je u tom periodu "izašla samo s jednim muškarcem“. Na pitanje je li taj "izabrani“ netko iz serije (pikirajući na Josha Hopkinsa, kolegu iz serije Cougar Town), Courtney je, kažu mediji, "ostala tajnovita i kratko odgovorila 'Možda'". Kako "ostala tajnovita“?! Valjda, odjednom postala tajnovita i – dobro izbalansiranom taktikom "otvori-zatvori“ tzv. škakljive teme, koje garantirano privlače pozornost – odlučila odglumiti damu. "Možda“ je onaj slatki damski odgovor kojim se žene igraju, ponekad samo da bi se zabavile, ponekad da potvrde mit o ženi kao "tajni“, ponekad da proračunato manipuliraju publikom (bio to jedan zainteresirani nevoljnik ili gomila naivaca, svejedno), a često time samo šarmantno prikrivaju vlastitu nesposobnost da se ponašaju kao zrele osobe.

Nakon tog damskog odgovora, kojim je publika izgubila mogućnost daljnjeg virenja u Courtneynu spavaću sobu, glumica je "otvorila dušu“ i iznijela svoje osjećaje glede (ne)izlazaka s muškarcima: "Muškarci me ne zovu da izađem. (...) Inače ne volim izlaziti. (...) Vrijeme je da iziđem. (...) Doista još nisam spremna, još uvijek sam vrlo emocionalna." Publika je malo zbunjena ovom zbucanom ispovjedi. Što sad? Je li problem u tome što je ne zovu ili u tome što ona nije spremna izići? Ako ne voli izlaziti, zašto je vrijeme da iziđe? Je l' hoće da ju zovu ili da ju ostave na miru?
Eto što je problem s damama (kao i s djecom): nikad ne znaš što zapravo žele. A čini se da nekad ne znaju ni one same.
U istom, miš-maš stilu osvajanja naklonosti publike, Courtney na kraju uspoređuje sebe (nakon jedanaest godina braka) i novopečenu djevojku bivšeg supruga: "Vrlo je visoka, ja nisam. Vrlo je mlada, ja nisam.“ Dakle, presudna razlika između nje i novoizabrane je u tome što je ova mlađa i viša, novi model – pa mu hitrije i lakše može dodati kapu s vješalice i Cornflakes s gornje police kuhinjskog ormara, dok je ona stara i spora, zabole ju vratni kralješci i ne može mu služiti. Svašta! Ali barem smo saznali što želi Courtney Cox: želi biti visoka, mlada i medijski prisutna.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...