Brad Pitt u Cannesu pokazao – već viđenu majicu!

Na filmskom festivalu u Cannesu neki su pokazali novu veličanstvenu haljinu, neki senzacionalno tijelo, neki savršen trudnički trbuščić, a Brad Pitt je pokazao majicu koju je imao i lani. Čini se da mu je važnije bilo promovirati svoj novi film nego svoju novu majicu.

Medijsko izvještavanje o filmskim festivalima sve više se fokusira na glamuroznu odjeću, tko je s kim došao ili nije došao, na eventualne ekscese i skandale nego na filmove. Na taj način mediji kreiraju interes publike za film – ne baš kao oblik umjetnosti, ali svakako kao dio industrije zabave, te za određene "društveno relevantne informacije". Filmski festival u Cannesu u tom smislu nije iznimka.

Brad Pitt je ove godine u Cannesu promovirao film Killing Them Softly, gangsterski triler s političkom porukom. 

Kao producent i glavni glumac filma (u ulozi plaćenog ubojice), Pitt u intervjuu prije premijere opisuje radnju filma kao "mikrokozmos koji govori o makro svijetu". Koji je to "makro svijet", pojašnjava redatelj-scenarist filma Andrew Dominik: "Uvijek sam mislio da se u kriminalističkim filmovima radi o kapitalizmu. To je jedini žanr u kojem je savršeno prihvatljivo da su svi likovi motivirani samo željom za novcem." (Daily Mail)

Radnja filma, koji se već kritizira kao "krvav i nasilan", odvija se u kontekstu financijske krize 2008., kada su mnogi zbog hipoteka gubili svoje domove, što je, kaže Pitt, "bio zločin za koji do danas nitko nije snosio posljedice."

Ako film i ne postane hit, rečenica iz njegove završne scene, dok se u pozadini čuje pobjednički govor Baracka Obame, zasigurno će se upamtiti: "Amerika nije zemlja, to je biznis" (što je samo fino umotana i filmski obrađena činjenica da The United States of America jesu korporacija). 

A biznis je i jedan od razloga (osim formiranja odgovarajućeg stanja svijesti) što nam se nudi više informacija o modnim, seksualnim i prehrambenim sklonostima glumaca nego o njihovom umijeću i djelima.

 

Zgodan primjer je upravo tekst s informacijom o majici koju je Pitt imao u Cannesu, koji pod naslovom "Ovo nikad ne bismo očekivali od Brada Pitta!" donosi tportal.hr:

"Nakon što smo detaljno izvijestili o svakom koraku Brada Pitta koji je napravio na crvenom tepihu filmskog festivala u Cannesu, razglabali o tome zašto je stigao bez Angeline i rekli ponešto o filmu koji je došao predstaviti, nismo propustili baciti oko na njegov uvijek savršen izgled. (...) Brad nikada nije razočarao svojim 'stajliš' izgledom. Ipak, čini se, i najboljima se događa. (...) Naime, nimalo mu nije problem pojaviti se dvije godine za redom u identičnoj majici..."

Premda na stranicama tportala o samom filmu nije rečeno "ponešto" – nego ništa, mora se priznati da je majica odlično percipirana.

Samo, razmišljajući o novom Pittovom filmu i gledajući fotke na kojima on izgleda opušteno, smireno i dobro raspoloženo (te se, za razliku od većine, ne koči, ne krivi, ne guzi, ne prsi), moraš se upitati: a koga briga kakvu majicu ima?

 

Kome uopće može pasti na pamet da obraća pažnju na to nosi li netko dvaput istu majicu, haljinu ili cipele?

– Medijima, naravno. Jer, osim kriminala i skandala, bitne vijesti su koja ljepotica je "pokazala“ guzu ili noge ili bujne grudi (koje su silikonske pa se zapravo divimo plastici, što je malo perverzno, ali to nije bitno).

Tako se, zahvaljujući medijima, nekadašnje komšijsko ogovaranje diglo na daleko višu razinu: na svjetsku pozornicu. Kao što se nekada ogovaralo Katu iz prizemlja da stalno kupuje nove krpice a nemaju što za jesti, Micu s trećeg kata koja se šminka k'o kurva i Peru iz susjedne zgrade jer, jadan, vazda nosi neispeglane košulje, tako se sada može ogovarati bilo koga na bilo kojem kraju svijeta – jer je svijet postao jedan veliki komšiluk. Tu svi sve znaju. Dobro, ne baš o svakome, ali o slavnima se zna. Možda ne baš sve, ali znaju se one "bitne" stvari: odjeća, frizure, seks, varanje, opijanje, dijeta i sl..

 

Iako se uglavnom smatra da je ogovaranje površno, odurno i prijezira vrijedno odnošenje prema drugima, ima puno argumenata koji pokazuju da je ogovaranje dobro, štoviše zdravo za čovjeka.

Posljednjih godina sve je više znanstvenih istraživanja koja potvrđuju socio-psihološku korisnost

ogovaranja (i "usput" opravdavaju nužnost tabloida i tračerskih TV emisija a da bismo živjeli zdravo i sretno).  

Kao prvo, ogovaranje podiže razinu samopouzdanja. Dok ogovara drugoga, čovjek se osjeća uvećano, nadmoćno, važno: em je bolji od onoga koga ogovara, em ima stav, "svoje mišljenje", i to "kritičko"! Sve mu dođe da izljubi sam sebe koliko se važno i dobro osjeća. I zato (jer je očito nadmoćniji i bolji od drugih) uopće ne mora razmišljati o sebi. Istina, kako puno vremena provodi razglabajući o drugima, ni ne preostane mu vremena da još razmišlja i o sebi, sve i da hoće.

Ogovaranje dobro djeluje i ako čovjeku u vlastitom životu manjka kvalitetnih sadržaja, odnosa, događanja i općenito volje za životom. Jer to uvijek može kompenzirati voljom za životom nekog drugoga – i tako izbjegne stres, glavobolje, čir na želucu, čak i neke ozbiljnije boleštine koje može navući sekirancijom i nezadovoljstvom sobom i svojim životom. Ovako se lijepo bavi nekim drugim; netko drugi se pak bavi njime – i svi zdravi i veseli!

Osim toga, razni su znanstvenici ustanovili da je ogovaranje biološki uvjetovano, tj. da je "naš mozak prirodno sklon ogovaranju" jer moramo razlikovati dobre od loših momaka, prijatelje od neprijatelja (dakle, zbog poznate borbe za opstanak). A kako je "ogovaranje način na koji saznajemo društveno relevantne informacije o karakteru drugih ljudi, a da ne moramo izravno doživjeti njihove uspjehe ili nesreće" (DailyMail), ono je "naš način povezivanja s drugim ljudima" koji nas štiti od svega što je percipirano kao društveno opasno – uključujući i zdrav razum, su-osjećanje i dobar ukus.