Camila Alves na listi slavnih trudnica u seksi haljinama

Camila Alves, brazilska manekenka i supruga Matthewa McConaugheyja, izazvala je veliko zanimanje svojom uskom haljinom koja razbija preostale stereotipne predodžbe o trudnicama.

Na premijeri novog filma Matthewa McConaugheyja Killer Joe u New Yorku, pažnju medija više je privukla haljina njegove trudne supruge Camile Alves nego sam film. Naime, Camila, kojoj je ovo treća trudnoća, pojavila se na premijeri u uskoj haljini koja je isticala njen zaobljen trbuščić. Štoviše, plavo–zeleni geometrijski uzorci na haljini dizajnirani su sa središtem na trbuhu, na koji onda, htio ili ne, moraš skrenuti pogled.

Trend pripijenih, seksi trudničkih haljina postao je, kažu, "hit na crvenom tepihu među slavnim mamama" (tportal). Posebno otkako je francuska modna kuća Hervé Leger lansirala na masovno tržište haljinice koje poput zavoja omotavaju tijelo. Pojavivši se u pripijenoj haljinici na premijeri, Camila je postala "dio rastuće lige poznatih žena koje koriste prednosti ovog stila odijevanja tijekom trudnoće" (Daily Mail) – žena koje i u trudnoći ističu svoju seksipilnost.

Na listi slavnih trudnica koje u zadnje vrijeme slijede taj trend nalaze se pjevačice Beyonce i Jessica Simpson, glumice Alyson Hannigan i Sienna Miller, manekenka Adriana Lima i druge.

 

Međutim, taj trend nije od jučer. 1991. godine Demi Moore pozirala je gola u visokoj trudnoći za naslovnicu časopisa Vanity Fair i time radikalno promijenila viđenje ženskog tijela u trudnoći. Slika je izazvala šok javnosti i mnoge kontroverze, ali je donijela i jedan novi pogled na ženstvenost i ljepotu žene.

Mnoge su zvijezde kopirale Demin odvažan čin i slikale se nage u trudnoći za razne naslovnice. Cindy Crawford, Britney Spears, Christina Aguilera, Claudia Schiffer, Miranda Kerr, Mariah Carey i Jessica Simpson (za ovogodišnji travanjski broj časopisa Elle) samo su neke od njih.

No s vremenom su takve slike izgubile na značaju. Lišene profinjenosti, dostojanstvenosti i sabranosti kojima zrači lik žene svjesne da u svom tijelu nosi novi život, slike nagih trudnica zapravo izgledaju kao i bilo koja druga polu-pornografska slika žene (pogledu skrivene bradavice i drugi "sramni“ dijelovi tijela, ne mijenjaju dojam).

Između većine tih slika i slike neke gole cure na naslovnici nema nikakve razlike – osim u nabreklom trbuhu. I jedno i drugo je golotinja radi golotinje, tj. radi veće zarade na račun seksualnosti. Mediji su, naravno, iskoristili priliku da "novim imidžom" prošire eksploataciju ženskog tijela u propagandne svrhe. A to je dovelo ne samo do niza nemaštovitih, blijedih, polu-pornografskih kopija, nego i do nekih redikuloznih ili naprosto neukusnih slika.

Svakako, slika Demi Moore, koja je sve to pokrenula, potakla je i mnoštvo produktivnih medijskih kampanji protiv konzervativnih predodžbi da trudnički trbuh ženu čini nezgrapnom, neprivlačnom i ne–seksi.

Predodžbe o ženama u trudnoći uobičajeno su se držale na sigurnoj udaljenosti od pomisli na seks, tj. seksualnost – kako onu koja je dovela do trudnoće tako i onu koja s trudnoćom nije netragom nestala – a sve da se ne bi narušio imidž čednosti i ćudoređa. Trudnice su (ne samo radi praktičnosti i komoditeta) na sebe navlačile široke, mahom neprivlačne haljine koje su već na prvi pogled svojim dizajnom ukazivale da je žena u "drugom", "blaženom" stanju i kao takva seksualno nezanimljiva.

 

Portret Demi Moore promijenio je takvu percepciju trudnica. A žene je nadahnuo samopuzdanjem i uvjerenjem da i s rastućim trbuhom također mogu izgledati ženstveno, lijepo i privlačno. 

Posljednjih dvadesetak godina sve je više žena koje ne skrivaju svoj trudnički trbuh ćudorednom odjećom i nisu opterećene strahom da su seksualno nezanimljive, nego pokazuju da trudnice mogu biti posebno lijepe i itekako seksi.

Istina, neke u tome pretjeraju, pa im imidž odiše jeftinom seksualnošću i/li neukusom. Pogotovo kada prihvaćaju svakojake modne trendove bez obzira odgovaraju li njihovoj osobnosti i figuri (što vjerojatno rade i kada nisu trudne), ili kad se u poodmakloj trudnoći nataknu na visoke (i inače nezdrave) potpetice.

Današnji trend uskih, seksi trudničkih haljina, koji svoju popularnost dijelom može zahvaliti kultnoj slici Demi Moore, sadrži još jednu zanimljivost. Medijski napisi o takvim haljinama slavnih trudnica ističu kako one slobodno pokazuju trudnički trbuh te da "očito nema nikakve potrebe za steznicima i sličnim donjim rubljem koje se inače nosi ispod ovakvih pripijenih haljina" (Daily Mail).

Izgleda, kad je u pitanju moda (i ne samo moda), da se žene s jedne strane oslobađaju, a s druge stežu u poznate okove prošlosti. Jedan korak naprijed, jedan nazad – i nije baš neki napredak. 

Rihanna "otkrila" zašto joj treba Chris Brown (I)

U intervjuu za časopis Elle Rihanna objašnjava kako je incident s Chrisom Brownom bio njeno "oslobađanje" te kako je sada slobodna svima pokazati srednji prst.

Pod naslovom "Zauvijek snažna“ – koji iz Rihanninih izjava sažima zaključak da je ona unatoč zlostavljanju, traumama i skandalu prije tri godine, bila i ostala snažna osoba – Elle donosi njene najnovije seksi fotke, promotivni video i izjave o incidentu s Chrisom Brownom, reakcijama javnosti, djeci i problemima pronalaženja "pravog muškarca“.

O prekidu s Chrisom Brownom nakon obznanjenog nasilja u njihovoj vezi:

"To mi je dalo oružje. Mislila sam: dobro, jebi ga! Oni znaju više o meni nego što želim da znaju. To je neugodno. Ali to je bilo moje otvaranje, moje oslobađanje, moj trenutak da to iznesem. Htjela sam da ljudi znaju tko sam ja. Razumjeli oni to kao dobro ili loše, meni je jedino bilo stalo da znaju istinu.“

Dakle, javnost je jedna velika ispovjedaonica u kojoj Rihanna ispovijeda svoje tajne, rasterećuje dušu i tako bude "slobodna".

Za što slobodna? Za samosvjestan i sretan život? Ne bi se reklo. Od čega se oslobodila? Od nasilnog momka? Neće biti, s obzirom da se tom istom momku vraća.

O kakvoj nam onda istini i o kakvom oslobađanju RiRi govori?

Kada je 2009. godine tužila Browna jer ju je pretukao i pokušao ugušiti, osjetila je "odgovornost“ za djevojke koje bi iz njenog vraćanja nasilnom momku "mogle izvući krivu ideju" pa je izjavila: "Zaljubila sam se u tog čovjeka. (...) Tako bezuvjetno da sam se vraćala natrag. (...) Kad sam shvatila da moja sebična odluka za ljubav može utjecati na to da neke djevojke budu ubijene, nisam mogla preuzeti odgovornost da im kažem 'Vratit ću se', čak i ako me Chris više nikad ne bi udario.“ 

Za nju je, dakle, to bio "poziv na buđenje, veliki trenutak“. A njena tadašnja poruka zlostavljanim ženama bila je: Ostavite zlostavljače i ne vraćajte im se. Zaslužujete više i bolje.

Taj je događaj osnažio rasprave o obiteljskom nasilju, a mnoge su djevojke i žene nakon toga, slijedeći Rihannin primjer, odlučile obznaniti (punim imenom i prezimenom, što inače nije uobičajeno) da su žrtve nasilja.

Međutim, čini se da iz sadašnje perspektive događaj od prije tri godine Rihanni više ne izgleda kao "poziv na buđenje". Štoviše, njene sadašnje izjave govore o neugodi, jer "oni znaju više" nego što ona sada želi da znaju, i o svojevrsnom kajanju zbog gubitka privatnosti. Ostaje samo to da je "veliki trenutak“ zadovoljio njenu potrebu da popriča sa svijetom i svima kaže kako je njoj – i to je ono što RiRi zapravo misli pod "oslobađanjem": "Što ljudi više znaju o meni, to sam slobodnija. To je kao jedan kostur manje u ormaru, jedna tajna manje, jedan teret manje. Sada to znate, pa o tome možete reći što god želite. Ja ništa ne skrivam."

Ona se, dakle, nije oslobodila od nečega što ju je mučilo (tako da to spozna, prihvati i nadiđe), za nešto bolje, nego se oslobodila od emocija – jer ju emocije mogu ponovo povrijediti.

I snimanje albuma Rated R (2009) bila je terapija u tom smislu (kroz koju je formirala svoj hiperseksualizirani alter ego koji se odvaja od slabosti zlostavljane osobe, tj. njenog emotivnog života): "Bila sam još uvijek zaljubljena i morala sam govoriti o tome. To je bio jedini način na koji sam mogla postići mir, jer je sve bilo u mojoj glavi a ja to nisam mogla ostaviti tamo.“ I tako se glava posve ispraznila.

Dakle, sve što se desilo je da se "probudio" dio javnosti koji je razmišljao o razlozima i posljedicama života s nasilnikom, dok je sama Rihanna nastavila biti prazne glave: ne razmišljati o sebi.

Dobila je, kaže, "oružje“ (valjda protiv Browna, jer mu time ubuduće može zaprijetiti), a dobila je i pažnju, razumijevanje i odobravanje javnosti (sve ono što nezreo, samodopadan, sebičan ego treba) i, naravno, sve veću prodaju svojih pjesmica. 

"Istina" koju Rihanna obznanjuje je zapravo to da ona – kako prije tako i danas – iako želi da drugi znaju tko je ona, sama nema pojma o tome tko je.

Istina je i da se njoj ponovo dešava ono što joj se već događalo – vezivanje uz nasilnika – a da ona to ni ne zamjećuje. Jer se u međuvremenu nije potrudila otvoriti oči i zagledati u sebe, vidjeti dublje i dalje od svog zavodničkog make upa i svoje stražnjice (koji su očiti prioriteti na listi skrbi za sebe).

Istina je također da ona tim djevojkama o kojima je prije silno brinula, žrtvama nasilja ali i drugima (samo na Facebooku ima preko 51 milijun fanova), sada šalje nimalo "odgovornu“ poruku: zlostavljanje je u redu; ostanite uz svoje zlostavljače, vratite im se, jer ne možete bolje i drugačije – jer vi to želite.

A tu opasnu i neodgovornu poruku mnogi mediji podržavaju govoreći o Rihanninoj snažnoj osobnosti, oslobođenosti, neodoljivoj seksualnosti i buntovnom duhu koji radi "ono što želi“.

O kritikama javnosti zbog pomirenja s Brownom:

"Činjenica je da svi misle drugačije. Teško mi je to prihvatiti, ali shvaćam. Ljudi gube svoje vrijeme na blogove i osuđuju, i to je u redu. Jer ja ću i sutra biti ista osoba. I dalje ću raditi ono što želim raditi."

Da bi čovjek radio ono što želi, mora najprije poznavati sebe i znati da je to što želi dobro za njega i da pritom ne povrjeđuje druge. Zna li Rihanna što radi? 

Adolescentska izjava "ja ću raditi ono što ja hoću", stvara privid samosvojnosti i samosvjesne volje, a zapravo izražava samo potrebu za postizanjem samosvojnosti, spremnu i na nepromišljene, neodgovorne i neobazrive (egoistične) postupke.

Mišljenja drugih – koja tolerira tako što ih ignorira – sada su smetnja. Jer, ona će ostati "ista“, sretno prigrlivši svog zlostavljača. 
 

Poanta svega toga je da Rihanna – "oslobođena", tj. otcjepljena od svojih emocija (od sebe) – doprinosi programiranju kojim publika postaje neosjetljiva na problem nasilja, na način da nešto duboko uznemirujuće postaje zabavno, uzbudljivo i cool.

Demi Moore "uljepšana" fotošopom

Nakon nedavne objave raspada braka i potom boravka na liječenju, Demi Moore osvanula je kao nova na fotografijama reklamne kampanje Helene Rubinstein.

Žena koja je izgledala prekrasno u vrijeme cvjetanja ljubavi s Ashtonom Kutcherom sparušila se kad je ta veza pukla. Jer ne može prihvatiti da Ashton jedino želi fascinirati i zabaviti svoju okolinu (posebno žene) da bi tako potvrdio sebe, te da mu je sve dalje/dublje od toga gradivo višeg razreda, koje on još nije svladao i ne zna se kad će.

Dio medija pozdravlja Demin "comming back“ i super izgled na fotkama, smatrajući ih "porukom Ashtonu“ (koja mu "pokazuje što gubi“). A drugi (veći) dio kritizira i izvrće ruglu njen fotošopirani pokušaj pomlađivanja, izjavljujući da ona izgleda "neprepoznatljivo“ a da je moguće da su fotke nastale prije dvije godine (za vrijeme slične kampanje H. R.) ili prije njezine krize pa su sada puštene u javnost kako bi dokazale da je ona opet u top formi. 

 

 

Teško je reći je li Demi na ovim slikama lijepa ili ne – jer nje tu nema.

Bila to "poruka Ashtonu", svekolikoj javnosti ili sebi samoj, poruka glasi: ne mogu se prepoznati, nema me.

Slike prikazuju lik, čak bi se moglo reći i tri različita lika – s ispeglanom, glatkom, sjajnom kožom, bez ijedne bore, pore i pjegice, s precizno odmjerenim proporcijama očiju, nosa, usta, i s umjetnički nijansiranim (ne više porculanskim koliko plastičnim) tenom – koji istina podsjećaju na stvarnu Demi Moore, ali jednako tako podsjećaju i na neke druge glumice ili manekenke, a možda najviše na virtualne likove iz The Sims-a.

                   Demi Moore                                                                        Ditta Von Teese

Demi u kampanj H. R. 2010.

Je li to ideal ljepote kojemu sve žene trebaju težiti?

Da li korištenjem novih H. R. kozmetičkih proizvoda sve žene mogu postati ovako "mlade i lijepe“ – gubeći svoju osobnost, individualnost, identitet, ljudsku životnost?

 

Mediji desetljećima nameću imidž žene koja treba biti sve mlađa, mršavija, zategnute kože i uzdignutog poprsja. Drugim riječima, žene koja se oboružana ratničkim bojama i kremama "bori protiv bora“ i svih drugih znakova starenja. Zašto? Zato što biti star(iji) znači biti manje seksualno atraktivan (preciznije: atraktivan manjem broju potrošača). A seks je ono što prodaje novine, filmove, TV emisije, automobile, kozmetiku, košulje, hladnjake, pivo, hranu za kućne ljubimce, telefone, kredite, sportske manifestacije itd. itd. U svakom segmentu prodaje poželjni su mladi i lijepi, istaknutom seksualnošću "produhovljeni“ likovi.

Na važeće estetske i modne imperative koje mediji svakodnevno naturuju – ne starjeti, ostati zauvijek (ili barem što duže) mlad i seksualno izazovan – stvarna žena, pa bila ona i glumica ili manekenka, teško može odgovoriti. Ali i za to ima lijeka. 

Fotošopirano, tj. kompjutorski obrađeno tijelo žene odgovara svim zahtjevima moderne tržišne estetike i u svako doba. Zahvaljujući digitalizaciji, svaka žena može izgledati "savršeno“. I dok njeno fizičko tijelo stari, njen fotošopirani, virtualnan lik može biti sve mlađi i seksipilniji.

L.O.O.K.E.R.

Naime, žensko (a sve više i muško) tijelo – odvojeno od stvarne osobe i "uljepšano“ prema važećem stereotipnom (uniformnom) konceptu ljepote i seksipilnosti – dobiva samostalnu, kompjutorski proizvedenu, virtualnu egzistenciju i kao takvo može se po želji i potrebama tržišta re-producirati, pre-oblikovati, čak i kao kolaž uradak, za svaku dalju uporabu (kako je to sjajno, još davne 1981, predvidio Michael Crichton u filmu Looker).

I upravo zato što lik na fotošopiranim fotkama gubi vezu sa stvarnim ženskim tijelom, on gubi identitet, osobnost, individualnost – za račun "ljepote". I zato je nekad teško prepoznati stvarnu osobu u njemu ili on može izgledati kao netko drugi i zapravo biti lako zamjenjiv s nekim drugim jednako propisno lijepim likom.  

Naslovnica časopisa W 2009. s tijelom Demi Moor – ili manekenke Anje Rubik (?)

Gledajući manekenke koje sve odreda promoviraju isti (apstraktan, stereotipan) koncept ljepote i seksualnosti i gledajući fotošopirane fotografije modnih, filmskih, glazbenih i drugih zvijezda, realno je očekivati da kompjutorski generirani likovi žene u području mode, marketinga i sl. uskoro postanu posve samostalni – s vlastitom "osobnošću“ i vlastitim životom. I tada uopće više ni neće trebati stvarne žene kao materijalnu podlogu, nego će biti čisti proizvodi tržišno-tehničkog uma, koje ćemo mi (kao u filmu Anrewa Nicolla Simone, izvorno S1m0ne) doživljavati kao stvarne "osobe“.

Kroz cijelu povijest društvo je oblikovalo izgled žene prema određenim kriterijima ljepote i ženstvenosti i tako u različitim historijskim verzijama obnavljalo (ostvarivalo) drevni mit o ciparskom kiparu Pigmalionu koji se zaljubio u lik žene koji je sam isklesao i izmolio boginju Veneru da ga oživi, da bi se s tim likom, svojih ruku djelom, mogao seksati, tj. oženiti.

Pitanje je, međutim, jesmo li svjedoci vremena, novog mitološkog doba, u kojem kip – sada virtualan, kompjutorski generiran, preuzima moć i nadzor nad Pigmalionom – društvom, stvarnim svijetom?

Činjenica je, naime, da premda povremeno grintamo i kritički reagiramo na neki slučaj fotošopiranja, to činimo uglavnom kad nam izgleda "pretjerano“ i "očito", dok zapravo svakodnevno ni ne primjećujemo brojne estetske korekcije na licima i tijelima manekenki i glumica u tisku. Fotošopirani likovi neprimjetno postaju sve prihvatljiviji; već smo navikli na njih i usvojili ih kao normalne (zaboravljajući da stvarni ljudi izgledaju različito). Štoviše, to su uzori koji nam određuju što je lijepo, erotično, ženstveno, što trebamo željeti i čemu trebamo težiti.

To je ono što mi smatramo lijepim i za čime čeznemo: da mi je takav ten bez ijedne pjegice, takve pune usne, takva linija... To je ono što se traži, ono što prihvaćamo i želimo – kao naš uzor prema kojemu oblikujemo svoj izgled, osobnost, seksualnost – da bismo i sami postali što više nalik stereotipnim, fotošopiranim, virtualnim ljepoticama.

Surrogates

Tako mnoge žene koje o sebi misle da su ružne, stare i/li debele ne koriste svoju moć da promijene nešto u sebi i osjećaju se dobro te tako počnu zračiti ljepotu iz sebe (umjesto umora, odustajanja, jada, nemoći i sl.), nego uzdišu gledajući fotošopiranu gomilu manekenki i zvijezda koje im nadmoćno i imperativno poručuju što "trebaju“ raditi kako bi izgledale ljepše i mlađe. Poruka koja kod većine žena samo još pojačava osjećaj nemoći i jada.

A zapravo, paradoksalno, kada bi se ta poruka i dala lako ostvariti, rezultirala bi stereotipnom, simsovskom ljepotom – bez doživljaja vlastitog vremenovanja, bez čulne seksualnosti, bez individualnosti – bez ljudske životnosti (a u ponekim, pretjeranim slučajevima čak i uz ismijavanje i ruganje okoline). I sad neka netko kaže da je danas lako biti žena!

Nova snimka seksa Kim Kardashian

Kim Kardashian ponovo je zasjala na Internetu zahvaljujući fotografijama za koje se tvrdi da potječu od nove home made snimke seksa. Još se ne zna pouzdano je li to autentična Kim ili neka kopija nje, ali val interesa definitivno se dignuo.

Kim se u svijet slavnih vinula po principu creatio ex nihilo (nastanak iz ničega). Za nju se nije znalo (osim da je prijateljica Paris Hilton) dok nije snimila porno video s tadašnjim dečkom R&B pjevačem Ray J-om. Kad je u veljači 2007. video "procurio“ na Internet, Kim je preko noći postala senzacija. I od tada je sveprisutna u medijima pod raznim nazivima: starleta, sponzoruša, Playboyeva zečica, reality zvijezda i sl. 

Što ona točno radi, teško je reći. Moglo bi se čak ustvrditi da – osim odličnog umijeća poziranja i glumatanja u obiteljskom reality showu (nisko-budžetne produkcije i isto takve razine pameti) – nema nikakvog talenta. Ali, baš obrnuto: žena je iznimno talentirana. I to upravo u umijeću kako sebe dovesti i održati u središtu pažnje javnosti i tako zgrtati gomile para – ne radeći zapravo ništa. 

Čim tračnice slave malo zaškripe, Kim ih brzo podmaže nekom dobro smišljenom samo-reklamom. Najpoznatiji takav poduhvat (osim porno videa) je njen brak iz 2011. (bit će ih sigurno još pa je dobro odmah staviti specifičnu oznaku). "Super-tajno vjenčanje“ s košarkašem NBA lige Krisom Humphriesom "spontano“ se pretvorilo u medijski spektakl koji je sretnom paru donio zaradu od oko 18 milijuna dolara (ekskluzivna prava na fotografije vjenčanja prodana su magazinu People za 2,5 milijuna dolara a najveću zaradu priskrbio je detaljni TV spektakl "Kimino bajkovito vjenčanje: Pravi Kardashian trenutak".)

Premda se, kako je poslije rekla, nadala "da će taj brak trajati zauvijek“, Kim je „nakon pomnog razmišljanja“ podnijela zahtjev za razvod nakon samo 72 dana, i to zbog "nepomirljivih razlika“ (sreća što je predbračnim ugovorom instinktivno zaštitila svoju imovinu).

To nije najkraći holivudski brak (Carmen Electra i Dennis Rodman razveli su se nakon 6 dana, Britney Spears i Jason Alexander nakon 55 sati, a Rudolph Valentino i Jean Acker nakon samo 6 sati) – ali je svakako najspektakularniji.

Međutim, ni javnost nije tako blesava kao što se čini, pa je uskoro zaključeno da je taj brak bio marketinška farsa, tj. lažan i isplaniran samo u svrhe usisavanja medijske pažnje, promoviranja obiteljskog Kardashian branda i zgrtanja novaca.

To je bacilo nemalu sjenu na popularnost Kim Kardashian. No ona se ne da zbuniti. Što može biti bolji mamac za ponovno privlačenje pažnje nego iscuriti u javnost na novom porno uratku "Orgazmom do slave“, 2 dio?

Mnoge slavne osobe koriste svoje seksualne atribute u propagandne svrhe. Među poznatijim primjerima su: Janet Jackson kojoj je na finalu Super Bowla 2004. godine slučajno ispala gola sisa; Katy Perry koja je na dobrotvornom koncertu u Kanadi 2008. ponovila isti štos "neprilika s odjećom“; Robbie Williams koji je za vrijeme koncerta u Dublinu 2011. publici nakratko pokazao svoju muškost; a može se spomenuti čak i Zac Efron kojemu je nedavno na premijeri novog filma, crtića The Lorax, iz džepa ispao kondom na crveni tepih, premda vjerojatno više zbog nespretnosti nego proračunatosti.

Ali svi oni su male bebe prema Kim Kardashian. Žena naprosto zna svoj posao: želiš li biti "in“, treba staviti "out“ sve što imaš.

I uopće nije  bitno je li novi porno uradak autentičan ili ne. On je postigao svoj cilj (doći u središte pažnje) i potvrdio da je za opstanak u svijetu slavnih doista potreban neki talent.