Johnny Depp se razveo jer mu je bilo "smrtno dosadno“ i jer želi "biti slobodan"

Johnny Depp ostavio je Vanessu Paradis i pritom iskoračio iz dosadašnje šutnje o privatnom životu, optuživši Vannesu da je bila dosadna, činila ga jadnim i neslobodnim.

Johnny Depp i Vanessa Paradis, francuska pjevačica, manekenka i glumica, zajedno su živjeli 14 godina.

Cijelo to vrijeme privatni su život brižljivo čuvali podalje od medijske javnost. Po tome su spadali u rijetke glumačke parove koji svoju slavu ne potpomažu "novostima", skandalima, bizarnostima ili nebulozama privatnog života i upravo time izazivali su poštovanje mnogih.

Priču o raskidu mediji su počeli vrtjeti početkom ove godine. Nakon mnogih nagađanja, raskid je nedavno i "službeno" potvrđen (što zapravo znači da je došlo do odluke o raspodjeli imovine).

Iako pažnju javnosti sada zaokupljaju priče o raznim "drugim ženama" koje su se već nekako instalirale u Deppovu životu, mnogo je zanimljivija izjava "izvora bliskog bivšem paru" koja se pojavila u medijima samo par dana prije objave da su Johnny i Vanessa prekinuli, a donosi "ekskluzivne informacije o pravim razlozima njihova raskida" (RadarOnline.com).

Jedna od "ekskluzivnih informacija" je da se Johnny "smrtno dosađivao s njom. Biti s Vanessom činilo ga je jadnim." 

Siroče! Mora da se gadno napatio. Sigurno mu je sad puno lakše kad svekolika javnost suosjeća s njime, njegovim strpljenjem i mučeništvom i čudi se što je uopće radio s tom dosadnom ženom.  
Stvarno, što je radio s njom – ako je ona tako smrtno dosadna da on, sav živahan, vedar i energičan, nije mogao dobiti od nje ništa što bi mu bilo zanimljivo? Zašto se pretvarao da ju voli?

Ili se možda nije pretvarao? Pa, prije samo osam mjeseci je izjavio da je ona "nevjerojatna podrška, puna ljubavi i talentirana na sve moguće načine" (Daily Mail). Bit će da je ona do tada bila zanimljiva, jer ga je začarala svojim lijepim očima ("a onda se okrenula, vidio sam te oči i - bum!"), spasila od samouništenja alkoholom i podarila mu djecu – zbog čega se, prema vlastitim riječima, prestao "osjećati prazno, ljutito i frustrirano" i počeo cijeniti život (Daily Mail).

Ali onda se valjda tako naglo promijenila da on nije imao izbora nego javno ju oblatiti i povrijediti. Da svi – uključujući i njihovu djecu, kćer Lily-Rose (13) i sina Jacka (10) – vide kakva je ona i da on pred svima ima opravdanje za to što ju je ostavio.

Valjda je to razlog njegovih oprečnih izjava? Ili je Johnny samo konfuzan serator?

Ima i druga "ekskluzivna informacija“ o raskidu, a ona glasi: "Johnny nije više želio biti s Vanessom. Postali su jako udaljeni i on je želio biti slobodan i isprobati nove stvari. (...) Nije upleten u neku strastvenu, tešku novu romancu i ne planira odmah uskočiti u nešto, ali živo želi ponovo se zabaviti."

Razumljivo je da se ljudi u vezi mogu udaljiti i da ne žele biti jedno s drugim. To je skroz ok razlog. Ali željeti "biti slobodan i isprobati nove stvari" i "ponovo se zabaviti" su razlozi posve druge prirode.

Oni naime impliciraju da u vezi, tj. braku, nisi slobodan, ne možeš isprobavati nove stvari niti se zabaviti. 

Očito je da se Johhny pridružio klubu onih koji smatraju da je brak – s papirnatom potvrdom ili bez nje, dakle čak i u varijanti tzv. slobodnog braka – zapravo stanje neslobode. Ispada da tu čovjek posve izgubi osobnu samostalnost, važnost vlastitih interesa i želja, mogućnost druženja, zabave i svega što se smatra "slobodnim životom".

Brak, istina, mijenja štošta u čovjekovu životu: interese, sklonosti, slobodno vrijeme i sl. Ali promjene (u odnosu na neko "idealno" stanje slobode) donosi mu i posao, razni društveni angažmani, obrazovni tečajevi, hobiji, itd. Svejedno, samo kad je brak u pitanju, te se promjene očitavaju negativno – kao gubitak slobode, pa čak i kao nemogućnost uživanja i zabave.

Zanimljivo. Jer to znači da kad je brak u pitanju primjenjujemo adolescentsku predodžbu o slobodi – prirodnu kod mladih ljudi, koji još nemaju izgrađen osjećaj vlastitog životnog smisla – po kojoj biti slobodan znači: raditi ono što ti se prohtije, tulumariti do iznemoglosti i ne opterećivati se pitanjima svrhe, smisla i odgovornosti. Odnosno, ne imati osviješten odnos ni prema kome/čemu– pa ni prema sebi samome. (Shodno tome, "idealno" stanje slobode je ne-rad, ne–razmišljanje i neobavezna raspoloživost za sve što donosi trenutačno uzbuđenje i zabavu.) 

Iz te adolescentske predodžbe o slobodi brak se doista i ne može vidjeti drugačije nego kao tamnica. Posebice što mnogi tek s brakom spoznaju osjećaj odgovornosti – i to prema drugome (ne prema sebi!), pa se takva odgovornost s vremenom nužno pretvara u tlaku, muku i osjećaj izvanjske prisile. A onda se javlja "živa želja“ da se čovjek ponovo osjeća "mlad i slobodan" (ili bar "slobodan", ako ga pritišću godine).    

Dakle, drugi važan, ako ne i važniji razlog raskida je što se Johnny uželio ponovo biti adolescent: partijati, piti, ševiti i ponovo se slobodno osjećati "prazno, ljutito i frustrirano".

Kažu da se to zove kriza srednjih godina. Nikad mi nije bilo jasno znači li ta hormonima potpaljena kriza da se čovjek dio života pretvarao da je odrastao, jer se to od njega očekivalo, a zapravo je emocionalno ostao na razini adolescenta, ili je i mentalno ostao adolescent?  

A još mi je manje jasno zašto ta kriza  mora zveknuti po glavi i one koji nisu u krizi – životnog partnera i djecu? 
Mora li se iskorak u "slobodu" izvesti dramatično, uz okrivljavanja drugoga za ono što si sam izabrao i po vlastitoj odluci živio? Mora li djeci biti servirana predodžba da im je jedan roditelj licemjer a drugi smrtno dosadan i da su veze uzajamno varanje, tlaka i odsutnost svega što je u životu zanimljivo i zabavno? 

Možda i mora, ali tada ne možeš za sebe tvrditi da si odrastao, tj. "sazrio", "probudio se" itd.

Iako naizgled poetična, izjava koja daje opću ocjenu Johnnove i Vanessine veze – "Iskra je nestala i ništa nije ostalo" – zapravo je samo patetična. Za očekivati bi bilo da se "iskra", koja plane kad se dvoje ljudi zaljubi, tijekom zajedničkog življenja razvije u ljubav, tj. odnos koji osim emocionalno–hormonalne ushićenosti sadrži i su–osjećanje, razumijevanje i poštovanje. Ako je toga bilo, onda je upravo to – suosjećanje i poštovanje – ono što je "nestalo".

Očito da je molbu za "poštivanje njihove privatnosti" Depp, umjesto medijima trebao uputiti  – samom sebi.

U lošu poeziju spada i uvjeravanje: "On svoju djecu voli više od samog života i odlučan je u tome da ostane svakodnevno prisutan u njihovim životima." 
Svakodnevno prisutan? Uz poslovne obaveze, isprobavanje "novih stvari" i gorljivu želju za zabavom?! Čini se prije da će Johhny svoju prisutnost zadržati na razini apstrakcije tipa: "Stalno mislim na njih iako nisam s njima", kojom se ponose mnogi očevi koji su pohrlili u "slobodan život", bez djece. (U skladu s time mediji se i zabavljaju više pitanjem "Koliko će Vanessa dobiti od Deppovog bogatstva?" nego pitanjem "Kako će Depp osigurati dobar život svojoj djeci koja ostaju živjeti s majkom?")

Kad suspregnem povraćanje zbog patetične i besmislene tvrdnje da netko svoju djecu (ili bilo koga!) voli "više od samog života", pitam se je li im zato što ih tako puno voli osramotio majku, prikazujući ju kao praznu i bezveznu – dok je sebe prikazao kao cool tipa punog strasti za životom.

Ako ove "ekskluzivne"izjave doista potječu od Deppa, onda bi bilo bolje da je nastavio šutjeti jer bi tako ostavljao dojam zrelosti i promišljenosti. A ako – što je također moguće – to nisu njegovi stavovi, nego samo reklamni potez njegovih agenata ili pak medijske smicalice, onda je on to mogao demantirati (kao što je prije mjesec dana demantirao napise o raskidu). Ali nije! Tu je odlučio ispasti "filozof" i šutnjom potvrditi ono što se u njegovo ime govori o ženi s kojom je živio. Kako god okreneš, umjesto filozofa ispadne seronja.

Izgleda da se Johnny Depp, koji je mnoge privukao svojom glumom u filmovima kao npr. Edward Škaroruki, Ed Wood, Don Juan DeMarco, Donnie Brasco, Bijeli prah itd., i privatno srozao na  Jacka Sparrowa – komercijalan lik koji je šarmantan ali stereotipan i pomalo dosadan.