Tom Cruise i Katie Holmes – od bajkovitog vjenčanja do mučnog razvoda

Tom Cruise i Katie Holmes su još jedan par koji je prošao put od vjenčanja iz bajke do razvoda iz noćne more, zato što silna pažnja muškarca sklonog perfekcionizmu i kontroli – što se u početku radosno prihvaća kao izraz ljubavi – s vremenom postaje okov i tlaka.

  

Točno sedam godina nakon što je u Oprah showu euforično, doslovce izvan sebe od siline emocija (poznati "kauč incident") svima obznanio da ja zaljubljen u Katie, Tom je u nedavnom intervjuu za Playboy izjavio: "Ne znam što bih rekao, jednostavno sam sretan i to se ne mijenja od trenutka kada sam je sreo. Naš odnos je doista poseban."

Par tjedana nakon toga, Katie je podnijela sudski zahtjev za rastavom braka.

Tom ima iza sebe već dva bračna pokušaja: prvi s Mimi Rogers, koja ga je uvela u scijentologiju, i drugi s Nicole Kidman, s kojom ima dvoje usvojene djece i koju je ostavio kad je bila u trećem mjesecu trudnoće (što je završilo pobačajem). Ne spada u tipove uz koje se vezuju afere s brojnim ženama. Više je sklon "ozbiljnim vezama", pa tako nakon trogodišnje veze s Penelope Cruz, slijedi treći brak, s Katie Holmes.

Jesu li sve ove žene prošle isti tretman "savršenog" Cruisea, teško je znati. Ali teško je i za vjerovati da ih je usrećila njegova potreba za samopotvrđivanjem i kontrolom.

Odrastao je u katoličkoj, emocionalno i financijski nestabilnoj obitelji koja se često selila: "Uvijek sam bio novi klinac s pogrešnim cipelama i pogrešnim naglaskom. Nisam imao prijatelja s kojim bih podijelio probleme i kojemu bih se mogao povjeriti."

Od 12. godine živi bez oca. Opisuje ga kao "trgovca kaosom", "nasilnika i kukavicu", dok o majci govori kao o životnom uzoru: "Ljudi su kreatori vlastitih života. Vidio sam kako je moja majka kreirala svoj život i tako nam omogućila da preživimo... Radila je na tri radna mjesta, govoreći 'Izvući ćemo se iz ovoga'." (Parade, 2006)

S takvim nasljeđem Tom je sebi iskreirao životne obrasce i zadatke: naporno raditi, ne pogriješiti (tj. ne ponoviti greške svog oca) i uspjeti (nadmašiti probleme, tj. svoje strahove).

"Puno radim. Uvijek sam s obitelji. Treniram, malo spavam. U sve ulažem puno truda... Za Posljednjeg Samuraja trenirao sam godinu dana po šest sati dnevno, sedam dana tjedno, da bih mogao rukovati mačem. Isto je bilo s filmom Rock zauvijek – svakodnevno pet sati učenja pjevanja, tri sata plesanja... Bilo da se radi o snimanju filma ili podizanju djece, trudim se činiti prave stvari i učiti. Ja sam 'sve ili ništa' tip osobe, a kada se za nešto zainteresiram, dajem sve od sebe." (Playboy, 2012)

   

Zato za njega sreća nije npr. osjećaj ispunjenosti, ljubavi, povezanosti sa svime i sl., nego: "biti u stanju suočiti se s problemima i nadići ih“ (Parade).

Život, sreća, uspjeh... – sve je to borba; pobijediti probleme, stalno se popravljati, ne griješiti; u svemu se dokazati kao dobar, uvijek bolji, zapravo najbolji.

Tako u životu nikad nema opuštanja. Uvijek moraš biti spreman na probleme. Sve je podložno stalnom kritičkom mjerkanju, nadzoru i usavršavanju. (Uh, iscrpljujuće je i samo pisati o tome, a otkamoli tako živjeti.)

Iako Tom Cruise izgleda samouvjereno i čvrsto, njegovi su vlastiti osjećaji ona kora od banane na koju se posklizne čak i u javnosti. Brižno programirane, potisnute i kontrolirane emocije ponekad iskoče iz njega histerično i neukrotivo – kao npr. nezaustavljivo smijanje u Lettermanovom showu 2004., ili raspomamljeno skakanje po kauču i nasrtanje na Oprah 2005., ili pak ubojita ljutnja iskazana u intervjuu s Mattom Lauerom 2005. itd. Tada se čudiš: je l' to sve ide u jednom paketu, onaj racionalno skockani Dr. Jekyll i ovaj emocionalno kaotični Mr. Hyde? Kako to da njegova samouvjerenost (koja očito stoji na opasno krhkim emocionalnim nožicama) mnogim curama izgleda uvjerljivo i poželjno?

"Cijeli se život želim brinuti o obitelji i biti osoba na koju se ljudi mogu osloniti", kaže Tom. Lijepo zvuči, nema što. Samo je nezgodno ako uz to idu emocionalna nestabilnost i želja za perfekcionizmom, zbog čega "oslonac" misli, osjeća se i ponaša kao kontrol-frik, neprestano nadzirući i kritizirajući, tj. gnječeći sebe i druge. On sam to vjerojatno vidi samo kao brižnost, odgovornost, "jak karakter". A tako to vide i slijepo zaljubljene cure.

Mnoge cure čeznu za muškarcem na koga se mogu osloniti (da se ne bi morale oslanjati same na sebe), koji izgleda samouvjereno, spreman je brinuti se za sve i donositi odluke za njih oboje ("pravo muško", rekla bi Rihanna). Bunus je ako muškarac ima emocionalne traume iz prošlosti i osjećaj da je neshvaćen, jer to curama pruža mogućnost da se iskažu kao "iscjeliteljice" i "spasiteljice", pružajući voljenom razumijevanje, utjehu, toplinu i sreću kakvu mu dotad "nitko nije pružio".

Ako je muškarac pri tom bogat i zgodan, pa još i slavan – može se činiti kao glavni zgoditak na bračnoj lutriji.

 

Tako se valjda i Tom činio Katie u početku njihove veze i braka, kada su oboje bili zaljubljeni i veseli. Katie su tada očito godili Tomova velika pažnja i brižnost, začinjeni romantikom – kojoj je Tom sklon jer je, kaže, "romantična osoba", a o kojoj su žene navodno ovisne (čak do te mjere da im to služi kao omekšivač za prihvaćanje stvarnosti).

No s vremenom je Tomovu pažnju i ljubav zasjenila njegova opsjednutost kontrolom, perfekcionizmom, scijentologijom i radoholičarstvo. Vedrinu i smijeh na Kateinom licu zamijenili su potištenost, odsutnost i umor. Brak iz bajke polako se pretvarao u tjeskobnu tamnicu.

Ako na časak prestanemo viriti u dramatičnu "životnu priču" ovog slavnog para i suosjećati s njima, možemo se vratiti u našu stvarnost gdje je ovo zapravo svakodnevna priča mnogih "običnih" brakova. Brakova koji počinju glamurozno, jedne sunčane subote, u bijelom satenu, s gomilom uzvanika, uz pjesmu, ples, glasan smijeh i vjeru u "vječnu ljubav" – da bi kasnije u tjeskobnoj tišini u njima rasli nasilje (bilo verbalno, psihičko ili fizičko), uzajamno ponižavanje i jad. Mnogi trpe takav patnički život (zbog održavanja forme zvane brak, zbog djece, kredita, "sigurnog doma", iluzije da ih on "ipak voli", uvjerenja da ih onaj papir obvezuje na bilo što, pa i na patnju, itd.), dok ih "smrt ne rastavi"; a neki se spase pa se sami rastave.

Sada kad je Katie zatražila rastavu, "bliski izvori“ i navodni prijatelji (koji se odjednom iskazuju kao dušebrižnici, a prije su valjda bili paralzirani pa je nisu mogli podržati da se ranije zauzme za sebe) naveliko govore o njenom trpljenju i o "mračnim tajnama“ para – od kojih većina nisu nikakva "ekskluziva“, nego slika i prilika sličnih "običnih" brakova.  

Tako Sunday Mirror prenosi: "U njihovoj vezi Tom je oduvijek donosio većinu odluka i imao kontrolu. U početku je to Katie bilo šarmantno. Bila je prilično mlada kada su se upoznali.“ (Zapravo, nije joj bilo 17–18, nego 27 godina, doba kad čovjek, pa i žena, može imati prilično izgrađenu samosvijest, tj. koristiti svoj mozak ne samo za izbor odjeće i frizure, nego i za izbor partnera.)

"Tom je mrzio što ju zovu Katie i htio je da ju zovu Kate, što je pak ona mrzila. Provjeravao je sve njezine filmske uloge, gdje i kada su išli na odmor, na večeru, sve. (...) Nakon pet godina Katie se osjećala kao da ludi i zapravo se pretvarala u robota kakvim su je mediji uvijek prikazivali. Ona je divna osoba, ali toliko se promijenila otkad je s Tomom da je postala 'manja od makova zrna' i nezanimljiva."

Iako je ovo gotovo školski opis žrtve kontrol-frika, stoji činjenica da je ipak njen izbor bio da prihvaća 

Tomovu kontrolu i postane "nezanimljiva". Dobro je što je konačno shvatila da ima i drugačiji izbor.

Tom i Katie, navodi Sunday Mirror, živjeli su odvojeno, odnosno on na jednoj a ona na drugoj strani "njihova doma u scijentološkom Centru slavnih, velikom hotelskom kompleksu posvećenom kontroverznoj religiji." (Dom?)

Scijentologija je inače vjerovanje, tj. doktrina koju je pedesetih godina utemeljio SF pisac L. Ron Hubbard, tvrdeći da su ljudi besmrtna bića koja su zaboravila svoju istinsku prirodu te se trebaju duhovno rehabilitirati – za priličnu svotu novaca i uz prilično militantne metode.

Upravo je Tomova predanost scijentologiji jedan od glavnih razloga ubrzanja razvoda. Naime, Tom je namjeravao poslati njihovu šestogodišnju kćer Suri u strogu organizaciju Sea Org koja navodno poučava najvišu razinu scijentologije. Odgoj Suri prema načelima scijetologije uzrokovao je, kažu, mnoge razmirice, a namjera prepuštanja Suri metodama učenja u Sea Orgu navela je Katie da podnese hitan zahtjev za razvod i traži isključivo skrbništvo.

Ako je točno, kao što prenosi People, da je Katie "razgovarala s Tomom telefonski sve do prošlog tjedna govoreći: 'Volim te'" (dakle dok nije podnijela zahtjev za rastavom), onda to – osim prezrelog licemjerja, varanja i potpunog gubitka su-osjećanja u braku – govori i o ogromnom strahu od nekoga tko se postavlja nadmoćno i u bilo kom obliku nasilno.

Iz istog je razloga u tajnosti napravila detaljan plan i opsežne pripreme za bijeg i rastavu od njega (novi stan u New Yorku, novi mobiteli i e-mail adrese itd.). I samo razmišljanje o tome izaziva osjećaj mučnine. Pitaš se: koliko danas ima takvih brakova koji su zapravo rasadišta straha i trpnje? Koliko gorljivih zagovornika braka, kao jedine "prave“, "ozbiljne" veze, koristi tu društvenu formu za legalno tlačenje drugog.

Ponesena zaljubljenošću, Kate nije rekla "Ne!“ kada je kontrolorski duh njenog dragog počeo uzimati maha. A s vremenom je bilo sve teže maknuti od sebe tlaku jer se, kako to obično biva, namnože osjećaji depresije, malodušnosti i straha.

Ipak, sada je smogla snage učiniti ono što prije nije mogla – svjesno napraviti nešto za svoju dobrobit (i za dobrobit djeteta). Reklo bi se: sazrela je. Možda joj je baš zato i trebao Tom Cruise.

  

U vrijeme Kateine akcije "razvod: mission possible" Tom je bio u Islandu snimajući film Oblivion ("zaborav"!).  Za vjerovati je, kako prenosi People, da "nije imao pojma da to dolazi" te da je bio šokiran, "potpuno devastiran i slomljenog srca", kao i da se ponovo osjeća izdanim. Jer njegove su namjere bile izgraditi sretnu obitelj kojoj će on biti oslonac (ali je – kao što svi mi često, ne razmišljajući radimo – zaboravio da je "dobrim namjerama popločan put do pakla"). Za nekoga tko očajnički želi ljubav i obitelj i tko skriva svoje osjećaje i privatnost, sve ovo znači duplu emocionalnu povredu (uz već postojeći niz takvih povreda, koje scijentološke recepture očito nisu iscijelile).

Ali za vjerovati je i da će mu militantan nauk o superiornim bićima omogućiti da ponovo potisne samog sebe i nastavi dalje s privatnom ulogom supermana. (Iako to nije ono što bi mu čovjek uistinu poželio.)

 

Svakako, čitajući gomilu detalja o "mračnim tajnama" bračnog života Toma i Katie kojima nas mediji trenutno obasipaju (jer odlično zarađuju na našoj zainteresiranosti za tuđe, pogotovo "slavne" živote), dobro je da čovjek malo skrene putanju zainteresiranosti i suosjećanja i upita se kako izgleda njegova vlastita bračna sreća.