Sofia Vergara – nova medijska "zlatna kokoš"

Sve učestaliji napisi o kolumbijskoj glumici Sofiji Vergari – koji kuju u zvijezde njen seksipilan izgled, glumački talent u latino stilu i životni optimizam u doba krize – ukazuju na to da su mediji u njoj prepoznali novu "zlatnu kokoš".

Čelnici ABC televizije i Univisiona zadovoljno trljaju ruke jer su skontali da Sofijino bujno poprsje i pozamašna stražnjica, popularnost u TV seriji Moderna obitelj plus latinoamerički korijeni i veze otvaraju vrata novim projektima "edukativne" prirode namijenjenih Latinoamerikancima.

Kako su Latinoamerikanci tijekom proteklog desetljeća postali najbrojnija manjina u SAD–u, tu se radi o značajnom tržištu s mogućnošću ogromne zarade, pa su marketinške i medijske tvrtke krenule u velika osvajanja. U tu svrhu važno je regrutirati odgovarajuće zvijezde (kao što su Jennifer Lopez, Eva Longoria, Sofia Vergara itd.) koje će uspostaviti "kontakt dviju kultura", tj. omogućiti bolji proboj na to tržište "vrijedno trilijun dolara" (Forbes). Tim više što se tvrdi da su Latinosi "dvostruko više nego bijelci skloni kupnji proizvoda koje preporučuje neka slavna osoba" (comScore). 

Upravo zato Sofiu Vergaru smatraju "najvažnijom glumicom današnjice" (Forbes). Njeni su aduti: seksi izgled, trenutna mega popularnost (i titula najbolje plaćene TV glumice), autentičnost, tj. uspješno prezentiranje latino korijena, naglašeni optimizam te dugogodišnja etabliranost na latinoameričkom tržištu budući da je suosnivačica tvrtke Latin World Entertainment, "vodeće latinoameričke marketinške agencije za talent menadžment i zabavu u SAD–u" (LatinWE).

Sve to Sofiji daje imidž osobe koja "ujedinjuje različitosti dva svijeta" (tportal.hr) – naravno, pod jednom zastavom.

Osim što je svojevrsna ambasadorica kulture jer je "pronašla način kako premostiti granice kultura i jezika", tj. tržišta (promovirajući npr. Kmart, Pepsi, Burger King itd.), Sofia se također smatra i simbolom seksipilnosti žene u zrelijim godinama.

Vezano uz foto-session i intervju za rujanski broj časopisa Allure, ističe se da je "ova ljepotica pravi dokaz da se žena s 40 godina ne mora odreći ni najkraćih minica ni dubokih dekoltea, samo ih mora znati nositi s mjerom" (tportal).

Istina, Sofia dobro izgleda. Samo: zašto bi se uopće žena od 40 godina trebala odreći minice i dubokog dekoltea?

Jedini mogući razlog je što mediji i modna industrija sustavno uvjeravaju žene da su stare čim pređu ne samo 40, nego i 30, pa čak i 25 godina života. Kao da smo svi podjetinjili, tj. spuznuli na razinu pubertetlija kojima su interesantne samo cure do 20 ili 25 godina a sve iznad toga vide kao "babe", tj. "otpisane".

Ima puno žena koje su prihvatile uvjerenje da nakon četrdesete nestaju mladost, ljepota, seksipilnost i uopće mogućnost uživanja u životu. Međutim, to nestaje samo iz perspektive medija – koji zarađuju na račun seksualiziranja mladog (i sve mlađeg) mesa.

A što nam mediji nude kad kolumbovski uoče da žena "i iznad 40 godina" može izgledati zanosno? Nude nam naputak da žena svoje zrele godine "mora znati nositi s mjerom". Je li? Gledajući sliku na kojoj Sofia zadiže suknju, dok joj jedna naramenica klizi niz rame i daje naslutiti da se može spustiti još niže i niže, moraš se upitati: što je tu mjera? Budući da Sofijin izgled i poza neodoljivo podsjećaju na likove iz filmova talijanskog neorealizma 40–tih i 50–tih godina prošlog stoljeća poznatih kao "ljepotice noći“ (poetski naziv za prostitutke), možeš samo zaključiti da su se drastično promijenili kriteriji i osjećaj za mjeru. Jer izgleda da se sada neumjerenost (tipa Zrče) smatra pokazateljem pameti, slobode i životnosti. Svakako, s ovakvim medijskim konceptima običnim ženama iznad četrdesete nije nimalo lako.

U spomenutom intervjuu Sofia je pokazala jednaku "umjerenost" i u svojim izjavama. Naime, glumica je "bez dlake na jeziku za časopis Allure progovorila o raznim ženskim, počesto tabuiziranim temama" (tportal.hr).

Pitate se o čemu je to Sofia progovorila svojim neodoljivim latinoameričkim naglaskom "bez dlake na jeziku" (što zapravo znači da ni dlaka ne sprječava jezik da bude brži od glave, tj. da bez razmišljanja sipa gluposti)? Nije se ona dotakla nekih velikih tabu tema (npr. seksualnog iskorištavanja u šuobiznisu i sl.), nego je pričala o privatnim stvarima, odnosno o svojoj tjelesnoj težini i veličina svojih sisa. 

Tvrdeći samouvjereno, s gotovo metafizičkim uvidom u stvarnost: "Nitko s pravim grudima obično nema mjere poput mojih" (Allure), Sofia je otkrila da nosi grudnjak "32F ili 34DD“ (što je namah postalo vijest dana u svim tabloidima).

Tako je svekolika javnost saznala više–manje točan broj njenog grudnjaka, a sve žene s manjim brojem grudnjaka i istim ili većim brojem godina zapahnuo je val depresije.

Ipak, da ih to ne bi skroz dotuklo, dobro je podsjetiti se da je planetarno neodoljiva Sofijina ljepota ipak malo potpomognuta stilistima, a ponegdje i fotošopom.

  

Druga anti–tabu izjava glumice otkriva da ona 58 kilograma, da je to njena "idealna težina" i da nikako ne voli ići ispod toga. I to ne zato što joj se tada smanji broj grudnjaka, nego zato što se smanji i pozadina, a time i osobna vrijednost. Naime, Sofia je spojila tradicionalni latinoamerički kriterij ljepote i osobnosti: "ako nemaš veliku guzicu, ne vrijediš ništa" (Allure), i suvremeni američki kriterij uspješnosti (à la Kim Kardashian): što veće dupe, veća slava – kako god da ti je prazna glava. 

Kad sve zbrojiš – obilato poprsje i pozadinu, lakoću kojom prezentira privatne, intimne detalje u javnosti pod vidom "otkrivanja tabua", trenutnu medijsku popularnost te vezu sa značajnom američkom manjinom (tj. tržištem) – više je nego jasno da zašto su financijski moćnici u Sofiji Vergari prepoznali novu "zlatnu koku".

Osjeća li se Demi Moore bolje lažirajući novu vezu?

Nastojeći pokazati kako je preboljela bivšeg mužića Ashtona Kutchera i pri tom izazvati njegovu ljubomoru, Demi Moore je navodno lažirala vezu s novim muškarcem. 

Nakon stresnog suočavanja s činjenicom da je opetovano opraštanje Kutcherovih šaranja besmisleno i ponižavajuće, Demi se psihički raspala, pa se opet (uz liječenje) nekako sastavila sama sa sobom. Ali, čini se da joj Kutcherova mangupiranja toliko nedostaju da je sad kad on ne pravi budalu od nje, krenula to sama sebi raditi.

 

Dok paparazzi lovaju Ashtona i Milu Kunis ne bi li došli do fotografija koje "potvrđuju da su to dvoje u romantičnoj vezi", u medijima su "procurile" fotke obnovljene, seksi i dobro raspoložene Demi koja provodi "romantičan vikend" u društvu zgodnog muškarca.

"Life & Style ekskluzivno otkriva da se Demi Moore (49) potajno sastaje s 12 godina mlađim novozelandskim glumcem Martinom Hendersonom." (Life & Style)

Nekoliko dana kasnije priča o novoj Deminoj romantičnoj vezi pada u vodu. Novi "izvori" svjedoče "da su Moore i Henderson samo prijatelji, a da je njihov navodni romantični izlet tek grupni izlet s još desetak drugih ljudi." 

Štoviše, Natinal Enquirer tvrdi: "Cijela priča je Demina namještaljka. Ona se druži s Martinom u očajničkom pokušaju da pokaže kako je preboljela Ashtona i našla novog muškarca. Ali nije... Oni su prijatelji i to je sve. Zapravo, Martinu je na neki način žao Demi. On joj samo nastoji pomoći da se bolje osjeća. Njega uopće ne zanima veza s njom." (Makar, milosrdnom Martinu – slabašno poznatom po horor filmu The Ring i TV seriji Off the Map – ovakav je publicitet vjerojatno itekako dobro došao.)

 

Za pretpostaviti je da Ashton Kutcher može biti zabavan, uveseljavati svojom vickastošću i glupiranjem, nasmijavati i prenositi osjećaj bezbrižnosti, te da tako može prirasti ženi za srce (kao dobroćudan tumor, ili kao kućni ljubimac, ili naprosto kao osvježivač zraka).

 

Nekim je ženama, pak, zasigurno teško zamisliti Kutchera kao ozbiljnog – ne u smislu turobnog, ne-nasmijanog, nego zrelog – muškarca jer svojim ponašanjem i načinom razmišljanja (a i izgledom) više podsjeća na dječarca.

Ali, čini se da ga Demi Moore vidi drugačije, nešto kao muškarca svog života, i da čak ni neukusne nepodopštine dječarca–muškarca nisu dovoljne da uvidi kako je super pustiti ga da odšeta kud god ga nožice nose, samo što dalje.

Kako to često biva, posebno kod žena, dio nje (bar instinktivno ili intuitivno) vjerojatno zna da on nije najbolji izbor i da ona zaslužuje bolje i više od zabavnog dečkića. Ali, svejedno, drugi dio nje čezne za onim što je bilo lijepo, ugodno i zanosno (a što u svijesti ostaje nekako izdvojeno od ne-ugodnih elemenata veze).

Želeći zadržati taj osjećaj ugode i sreće – ali i bojeći se promjene (nepoznatog) i samoće – ostavljeni, kao Demi Moore, pokušavaju nekad dobiti natrag odbjeglog ljubavnika. Pri tom se služe raznim metodama: od cmizdrenja i osobnog psihofizičkog rasapa (što su zapravo oblici ucjene kojima se nastoje izazvati suosjećanje i osjećaj krivnje kod drugoga) do izazivanja ljubomore.

Ljubomora je omiljen osjećaj onih koji brkaju nesigurnost u sebe i strah da nisu dovoljno dobri (te da će ih partner zamijeniti nekim dugim, boljim) s "velikom ljubavlju". Ili pak prihvaćaju nečije kontrolorsko maltretiranje i obezvrjeđivanje kao "potvrdu ljubavi", dokaz da je drugome "stalo" do njih (makar to značilo sustavnu tlaku i tretman kao da si stvar).

Kako god okreneš, taj osjećaj (zapravo pripadan ranoj dječjoj dobi) iskazuje nezrelost osobe, kao i pozamašno nepovjerenje, kako prema sebi (vlastitim vrijednostima) tako i prema dugome, što je više plodno tlo za veliku uzajamnu agoniju nego za veliku ljubav.

Ipak, izazivanje ljubomore čest je način da se privuče, zadrži ili vrati voljenog.

 Kad se primjenjuje na bivšem partneru, uglavnom se izvodi tako da se pretvaraš da si super, da si zadovoljan novim životom (i više nego starim) i da imaš nove obožavatelje ili kandidate za vezu – ne bi li bivši" vidio što je izgubio" pa se vratio.

(To što, ustvari, izražavaš svoje uvjerenje da ga ne možeš privući sama sobom, nego da će ga privući mogućnost da te "ima netko drugi", tj. potencijalna konkurencija, suparnik, i nadmetanje – nažalost ne dolazi do glave opsjednute "spašavanjem ljubavi", umjesto upućene na spašavanje sebe.)

Takvo manipuliranja sobom i drugima može, istina, donijeti neki uljepšani imidž u javnosti. Ali kad pogasiš sva svjetla i ostaneš sam sa sobom, osjećaš se još jadnije – jer znaš da je sve to samo laž.

A laž ne odmiče težinu u duši. I ne donosi prebolijevanje. Samo se još bolnije vrtiš u istom krugu u kojem zadržavaš povredu u sebi i ne vidiš što bi drugo mogao učiniti osim da se baviš nečim što je prošlo.

Može li se Demi Moore osjećati bolje lažirajući ili čak i ostvarujući novu vezu da bi tako preboljela Ashtona?

Teško. Ali svakako bi joj pomoglo da umjesto toga uspostavi vezu sama sa sobom.

 

Snimku seksa Kim Kardashian lansirala njena mama

Snimka seksa koja je 2007. preko noći ubacila Kim Kardashian u svijet slavnih nije samo "procurila" na Internet, nego je tamo dospjela posredstvom – ili čak po narudžbi – njene poduzetne mame. 

Prije nego što je home made porno uradak Kim Kardashian "procurio" na Internet, ona je javnosti bila poznata samo kao neizbježan dodatak Paris Hilton na holivudskim zabavama.

U to vrijeme njezina majka Kris Jenner – inspirirana uspjehom reality show-a Osbourneovih te sve poželjnijim dizanjem privatnosti na rang nacionalne zabave a idiotluka, vulgarnosti i gluposti na rang nacionalne pameti – kreće u osvajanje tržišta s reality show-om svoje dražesne obitelji.

Bilo da je ona nagovorila svoju kćer da snimi porno video, ili je iskoristila priliku da na velika vrata i za velike novce plasira video koji se već "desio" (neki kažu da je ona čak ponovo režirala pojedine scene) – vrlo je vjerojatno da je Kris organizirala njegovu prodaju, i to zato da bi proslavila svoju kćerkicu a time priskrbila publicitet i tržišnu poželjnost svog reality projekta.

Prema riječima nekadašnje dadilje Kardashianovih, Kris je "svoje kćeri cijeli život pripremala da postanu slavne"; "uspjeh koji danas uživaju je ono čemu se uvijek nadala i što je željela za njih i za sebe." A neki drugi insider-i tvrde da je "sve što radi, svaka odluka vezana uz dobrobit njenih kćeri bazirana na pohlepi i publicitetu". (Radar Online)

Svoju ulogu u životu najslavnije kćeri mama Kris vidi ovako: "Moj posao kao njene majke i menadžerice je da rješavam problem – kakav god da je." Konkretno, u slučaju snimke seksa: "Moj je posao bio da 15 minuta slave svoje djece pokušam pretvoriti u 30 minuta." (Hollywood Reporter)

Zastupajući profitabilni aspekt roditeljstva kao "posla", ova je poduzetna mama postigla da njena kćer za svoj 39 minutni porno video od Vivid Entertainmenta dobije 5 milijuna dolara, dok je sama, pretpostavlja se, kao posrednik u prodaji zaradila 250.000 do 500.000 dolara.

(Snimka je inače postala jedan od Vividovih najprodavaniji DVD u 10 godina, a njena sadašnja "vrijednost" je 18 milijuna dolara, prenosi FeednPost.)

Velik dio javnosti zgrožen je što se jedna majka ponaša kao svodnica i gura svoje dijete u pornografiju (makar zbog toga neće prestati gledati Kardashian show, pripadati među 15 milijuna Kiminih sljedbenika na Twitteru i tko zna koliko milijuna čitalaca bestselera Kardashian Konfidential).

Istina, takav odnos prema djeci izaziva gađenje. Pogotovo kad imaš na umu da je majkica izmanipulirala svoje kćeri da bi kroz njih realizirala svoje snove, ono što ona sama nije uspjela postići, te da zapravo živi kroz živote svojih kćeri. 

Međutim, to nije ni tako začuđujuće ni rijetko; samo je ekstreman slučaj jednog obrasca roditeljskog ponašanja.
Mnogi roditelji, naime, također guraju svoju djecu u nešto – u određene srednje škole i na fakultete, u glazbene i plesne škole, na tečajeve jezika itd. – bez puno obzira na to što dijete želi i voli i za što je sposobno (često i satirući njegovu volju i interese), jer to iz svoje perspektive vide kao dobro za dijete, ono što će mu donijeti uspjeh, više novaca i bolji položaj u društvu. (Koliko bi roditelja, na pitanje što žele da im dijete bude, odgovorilo: "Želim da bude sretan", ili: "Želim da bude samosvojna, stabilna i svojim životom zadovoljna osoba"? Hm?)

U čemu je razlika? – U tome što je ponašanje mame Kim Kardashian očito nemoralno.

A možda se radi samo o tome da smo mi kao nešto nemoralno, tj. prostituciju, navikli smatrati prodavanje i podvođenje u prodaji tijela – ali ne i duše.

Katie Holmes u post–bračnoj krizi

Nakon što se brzinskim, premda pomno isplaniranim razvodom oslobodila od kontrolorskog duha Toma Cruisea i utjecaja scijentologije, Katie Holms prolazi kroz post–bračnu krizu, nastojeći ponovo pronaći sebe.

Razvod braka ne spada u događaje kojima se hvalimo. Kad ga spomenemo, osjećamo se nelagodno, kao da time priznajemo neku svoju pogrešku – što smo se vjenčali za "krivu" osobu, što se nismo prije razveli, ili pak zato što nismo uspjeli održati brak, što smo ostavljeni i sl.

A, zapravo, našlo bi se dosta onih koji imaju više razloga pohvaliti se time (jer su okončali nešto što im nije odgovaralo, prestali lagati sebe i drugoga, riješili se nekoga tko ih nije volio i zauzeli se za sebe) nego svojim vjenčanjem. Ako ništa drugo, za vjerovati je da ovaj put znaju što rade.

Zato je prava šteta da – za razliku od vjenčanja koja se slave sa sve više pompe, uzvanika i halabuke (kao uvod u brakove koji su sve labilniji i traju sve kraće) – rastave prolaze u tišini, uglavnom samo s osjećajem muke, nelagode i srama. A u mnogim slučajevima zaslužuju bar malo slavlje jer označavaju da je čovjek odlučio promijeniti nešto što nije bilo dobro u njegovom životu i učiniti ono što je za njega bolje. 

Takav razlog za slavlje imala je i Katie Holmes kada se prije mjesec i po oslobodila kontrole i manipulacije "savršenog" supruga. Mediji su tada obilato izvještavali kako zrači energijom i pozitivnošću, ima gomilu planova, projekata itd. Međutim, izgleda da je prvotno ushićenje slobodnim životom malo splasnulo.

"Iako se prije nekoliko tjedana doimala kao da je na vrhu svijeta, govori se da lijepa brineta sada prolazi kroz krizu samopouzdanja suočavajući se sa stvarnošću u kojoj živi sama kao samohrana majka."

"Oslobođena od Toma i scijentologije, predviđala je nevjerojatnu zlatnu budućnost za sebe i Suri. No čini se da je sjaj koji ju je okruživao u danima nakon razvoda ispario."

"Ona doista nikad nije pretpostavljala da će život poslije Toma biti ovakav."

(Daily Mail)

Katie se, naravno, neće suočavati sa stvarnošću kao tisuće drugih samohranih majki, koje su doista same (bez posluge, dadilja, tjelohranitelja itd.) i bez dovoljno sredstava za život. U tom smislu isticanje njenog statusa samohrane majke zvuči doista patetično.

Ali ono s čime se ona suočava je da sada – bez prihvaćanja oslonca u Tomu i nastojanja da bude onakva kakvu ju je on htio – mora naći sebe i oslonac u sebi, te sama kreirati svoj život i život svoga djeteta.

To je onaj dio "života poslije Toma" o kojem ona nije razmišljala.

Zato je previdjela da je, kako god velik, razvod samo prvi korak u slobodu, a ne ono što će joj automatski donijeti punu slobodu i "zlatnu budućnost".

Jer, sloboda ima dva lica. Jedno je sloboda od izvanjske prisile, tj. nametanja tuđe volje, a drugo sloboda za ono što čovjek želi za sebe (unutarnja sloboda) – koja iziskuje svijest o sebi i samopouzdanje, što Kate prilično manjka.

Nakon višegodišnjeg prihvaćanja tuđe volje i sustavne manipulacije, razumljivo je da ima "krizu samopouzdanja" i da povremeno "izgleda kao da na svojim ramenima nosi težinu cijelog svijeta" (Daily Mail).

Problemi koje trenutno ima sama sa sobom očituju se i u njenom dnosu prema djetetu:

"Mada Katie pokušava osmisliti što normalniji način života za djevojčicu, uključujući posjete zoološkom vrtu i jela od uličnih prodavača umjesto skupih restorana, glumicu brine mogućnost da joj kćer živi na dva vrlo različita načina života." (Daily Mail).

Maloj Suri svakako neće biti lako balansirati između tate koji ju obasipa skupim darovima, tretira kao odraslu u pitanjima oblačenja, spavanja i sl., voza u privatnim avionima i želi obrazovati u scijentološkoj školi, i mame koja je za vrijeme braka – odustajući od sebe (i djeteta) – prihvaćala muževljeve nazore i metode odgoja, a koja sada želi da se dijete prestane ponašati razmaženo, kupuje joj sendviče na uličnim štandovima, voza ju taksijem i upisuje u katoličku školu.
Sve to više govori o mogućnosti razvoja poremećene, a ne zdrave osobnosti djeteta.

I ujedno govori o tome da Katie i dalje živi pod utjecajem svog bivšeg, da joj treba neko vrijeme, pa i pomoć, da se doista (u sebi, a ne samo formalnim raskidom braka) oslobodi tog utjecaja i izgradi vlastito uporište i smisao života – što joj jedino može omogućiti da pomogne i sebi i svom djetetu.

"Katie silno želi pronaći vlastitu snagu, stoga je potražila stručnu pomoć i jednom tjedno posjećuje trenera osobnog razvoja da joj pomogne ponovno zadobiti sebe kakva je nekoć bila." (Daily Mail)

 

Super je što je potražila pomoć. Svatko se nađe u situaciji ili periodu života kada se osjeća izgubljeno; nekad se sam pronađe, a nekad mu je u tome potrebna pomoć. Samo, kad se sabere i ponovo pronađe sebe, čovjek nikada ne zadobije sebe kakav je nekoć bio, nego sebe promijenjenog i obogaćenog iskustvom koje je u međuvremenu proživio – bilo to iskustvo dobro ili loše.

Čak i kad je nešto krivo, pogrešno radio, kad to spozna, čovjek raste, mijenja se; zna više i može promijeniti svoje razmišljanje/ponašanje tako da mu bude bolje. I to ga čini drugačijim, većim, zrelijim od onoga koji je bio prije.

Nakon braka s Tomom, Katie više nikad neće biti ista kakva je bila prije. Ne zato što bi joj život s njime trebao ostaviti dugotrajne traume (osim ako se ne želi sakriti u njih, sažalijevati se i tako nastaviti s odustajanjem od sebe), nego zato što je kroz taj život/odnos spoznala što za nju nije dobro i što za sebe želi, tj. sazrela je.

Možda je do toga mogla doći i nekim manje bolnim iskustvom. A možda i nje. U svakom slučaju, važno je da ju to iskustvo potakne da nađe ono što je za nju najbolje.

 

Tom Cruise kupuje luksuznu, osamljenu vilu za druženje sa Suri

Budući da nakon razvoda braka s kćerkom može biti samo vikendima i praznicima, Tom Cruise kupuje kuću koja će služiti isključivo njihovom druženju. 

Nakon razvoda braka Tom Cruise neuobičajeno je sklon paparazzima i srdačan s tabloid novinarima kad je sa svojom kćerkom.

Istovremeno je, međutim, u potrazi za velikom kućom u kojoj može imati privatnost tijekom kćerinih posjeta: "On želi nešto na iznimnoj osami gdje se Suri može igrati bez vrebanja paparazza." (NY Daily News)

Ova dvostrukost kriterija ne govori, naravno, o Cruiseovoj post–bračnoj zbunjenosti, nego o tome da on ima vrlo osmišljenu strategiju ponašanja, tj. da neće lako odustati od skrbništva nad djetetom.

Svakako, izgleda da kriterij "privatnosti", a ujedno i imidž "savršenog tate", najviše zadovoljava ogromno imanje s vilom u Greenwichu, u Connecticutu, koje je pripadalo Melu Gibsonu. Gibson ga je kupio 1994. dok je živio uzornim kršćanskim životom s bivšom suprugom Robin i njihovo sedmoro djece, a prodao ga je 2010., u vrijeme kad su ga mediji prozivali zbog obiteljskog nasilja (prema Oksani Grigorievoj, s kojom ima osmo dijete).

 

To je, dakako, najveće imanje koje se trenutno nudi u Greenwichu (prostire se na više od 300 000 m²), s kućom površine oko 1 500 m², izgrađenom 1926. i uređenom u tudorskom stilu, a košta oko 33 milijuna dolara.

Ukoliko Tom odluči kupiti tu kuću za druženje sa svojom kćeri, mala će moći gledati crtiće u vlastitom kinu i igrati se u vrtovima s fontanama, na teniskom igralištu, u bazenima, na terenu za šah s figurama koje su veće od nje, ili pak u vrtnom labirintu (što je gotovo idealno mjesto za igru djeteta koje je ionako stalno dezorijentirano zbog suprotstavljenih odgojnih strategija svojih roditelja). 

Osim što je uređena u stilu koji odiše nostalgijom za prošlim vremenom, velebna kuća ima 15 spavaćih soba i 17 kupaonica.

O, koje li sreće za dijete! Umjesto u kućicu za lutke, mala može u svaku sobu staviti po jednu Barbiku sa svom pripadnom garderobom i rekvizitima, a svaka od njih može imati i vlastitu pravu kupaonicu, pa ne mora čekati na red dok se druge Barbike kupaju i uređuju. Budući da sobe zrače srednjovjekovnim sjajem i raskoši, Suri i Barbike osjećale bi se tu kao princeze iz nekih davnih vremena. Doista, savršena kuća za djevojčicu.

 

Kako je malena Suri već uverzirana u društvene statusne simbole, moguće da je takva otmjena, skupa kuća upravo ono što ona želi i treba a da bi se osjećala lijepo, ugodno i voljeno kad je s tatom.

A možda to treba samo Tomu, da bi potvrdio kako može kupiti takvu kuću i kako svojoj mezimici želi dati samo najbolje i što više i više – jer ga to kao čini dobrim ocem.

On je vjerojatno sam sebe uvjerio da takvu kuću kupuje zbog djeteta, tj. za dijete. Kao što mnogi roditelji kupuju zemlju, stanove, dionice, sade vinograde i maslinike, proširuju svoje poslove itd. – "ne zbog sebe, nego zbog djece, da oni imaju" i jer će "sve to jednog dana biti njihovo". I ne zamaraju se time da saznaju što bi djeca zapravo htjela od njih (možda npr. razumijevanje, zajedničko vrijeme, razgovor, podršku), kao što ne žele vidjeti da što god rade – rade zato što to oni sami žele.

Camila Alves na listi slavnih trudnica u seksi haljinama

Camila Alves, brazilska manekenka i supruga Matthewa McConaugheyja, izazvala je veliko zanimanje svojom uskom haljinom koja razbija preostale stereotipne predodžbe o trudnicama.

Na premijeri novog filma Matthewa McConaugheyja Killer Joe u New Yorku, pažnju medija više je privukla haljina njegove trudne supruge Camile Alves nego sam film. Naime, Camila, kojoj je ovo treća trudnoća, pojavila se na premijeri u uskoj haljini koja je isticala njen zaobljen trbuščić. Štoviše, plavo–zeleni geometrijski uzorci na haljini dizajnirani su sa središtem na trbuhu, na koji onda, htio ili ne, moraš skrenuti pogled.

Trend pripijenih, seksi trudničkih haljina postao je, kažu, "hit na crvenom tepihu među slavnim mamama" (tportal). Posebno otkako je francuska modna kuća Hervé Leger lansirala na masovno tržište haljinice koje poput zavoja omotavaju tijelo. Pojavivši se u pripijenoj haljinici na premijeri, Camila je postala "dio rastuće lige poznatih žena koje koriste prednosti ovog stila odijevanja tijekom trudnoće" (Daily Mail) – žena koje i u trudnoći ističu svoju seksipilnost.

Na listi slavnih trudnica koje u zadnje vrijeme slijede taj trend nalaze se pjevačice Beyonce i Jessica Simpson, glumice Alyson Hannigan i Sienna Miller, manekenka Adriana Lima i druge.

 

Međutim, taj trend nije od jučer. 1991. godine Demi Moore pozirala je gola u visokoj trudnoći za naslovnicu časopisa Vanity Fair i time radikalno promijenila viđenje ženskog tijela u trudnoći. Slika je izazvala šok javnosti i mnoge kontroverze, ali je donijela i jedan novi pogled na ženstvenost i ljepotu žene.

Mnoge su zvijezde kopirale Demin odvažan čin i slikale se nage u trudnoći za razne naslovnice. Cindy Crawford, Britney Spears, Christina Aguilera, Claudia Schiffer, Miranda Kerr, Mariah Carey i Jessica Simpson (za ovogodišnji travanjski broj časopisa Elle) samo su neke od njih.

No s vremenom su takve slike izgubile na značaju. Lišene profinjenosti, dostojanstvenosti i sabranosti kojima zrači lik žene svjesne da u svom tijelu nosi novi život, slike nagih trudnica zapravo izgledaju kao i bilo koja druga polu-pornografska slika žene (pogledu skrivene bradavice i drugi "sramni“ dijelovi tijela, ne mijenjaju dojam).

Između većine tih slika i slike neke gole cure na naslovnici nema nikakve razlike – osim u nabreklom trbuhu. I jedno i drugo je golotinja radi golotinje, tj. radi veće zarade na račun seksualnosti. Mediji su, naravno, iskoristili priliku da "novim imidžom" prošire eksploataciju ženskog tijela u propagandne svrhe. A to je dovelo ne samo do niza nemaštovitih, blijedih, polu-pornografskih kopija, nego i do nekih redikuloznih ili naprosto neukusnih slika.

Svakako, slika Demi Moore, koja je sve to pokrenula, potakla je i mnoštvo produktivnih medijskih kampanji protiv konzervativnih predodžbi da trudnički trbuh ženu čini nezgrapnom, neprivlačnom i ne–seksi.

Predodžbe o ženama u trudnoći uobičajeno su se držale na sigurnoj udaljenosti od pomisli na seks, tj. seksualnost – kako onu koja je dovela do trudnoće tako i onu koja s trudnoćom nije netragom nestala – a sve da se ne bi narušio imidž čednosti i ćudoređa. Trudnice su (ne samo radi praktičnosti i komoditeta) na sebe navlačile široke, mahom neprivlačne haljine koje su već na prvi pogled svojim dizajnom ukazivale da je žena u "drugom", "blaženom" stanju i kao takva seksualno nezanimljiva.

 

Portret Demi Moore promijenio je takvu percepciju trudnica. A žene je nadahnuo samopuzdanjem i uvjerenjem da i s rastućim trbuhom također mogu izgledati ženstveno, lijepo i privlačno. 

Posljednjih dvadesetak godina sve je više žena koje ne skrivaju svoj trudnički trbuh ćudorednom odjećom i nisu opterećene strahom da su seksualno nezanimljive, nego pokazuju da trudnice mogu biti posebno lijepe i itekako seksi.

Istina, neke u tome pretjeraju, pa im imidž odiše jeftinom seksualnošću i/li neukusom. Pogotovo kada prihvaćaju svakojake modne trendove bez obzira odgovaraju li njihovoj osobnosti i figuri (što vjerojatno rade i kada nisu trudne), ili kad se u poodmakloj trudnoći nataknu na visoke (i inače nezdrave) potpetice.

Današnji trend uskih, seksi trudničkih haljina, koji svoju popularnost dijelom može zahvaliti kultnoj slici Demi Moore, sadrži još jednu zanimljivost. Medijski napisi o takvim haljinama slavnih trudnica ističu kako one slobodno pokazuju trudnički trbuh te da "očito nema nikakve potrebe za steznicima i sličnim donjim rubljem koje se inače nosi ispod ovakvih pripijenih haljina" (Daily Mail).

Izgleda, kad je u pitanju moda (i ne samo moda), da se žene s jedne strane oslobađaju, a s druge stežu u poznate okove prošlosti. Jedan korak naprijed, jedan nazad – i nije baš neki napredak.