Katie Holmes u post–bračnoj krizi

Nakon što se brzinskim, premda pomno isplaniranim razvodom oslobodila od kontrolorskog duha Toma Cruisea i utjecaja scijentologije, Katie Holms prolazi kroz post–bračnu krizu, nastojeći ponovo pronaći sebe.

Razvod braka ne spada u događaje kojima se hvalimo. Kad ga spomenemo, osjećamo se nelagodno, kao da time priznajemo neku svoju pogrešku – što smo se vjenčali za "krivu" osobu, što se nismo prije razveli, ili pak zato što nismo uspjeli održati brak, što smo ostavljeni i sl.

A, zapravo, našlo bi se dosta onih koji imaju više razloga pohvaliti se time (jer su okončali nešto što im nije odgovaralo, prestali lagati sebe i drugoga, riješili se nekoga tko ih nije volio i zauzeli se za sebe) nego svojim vjenčanjem. Ako ništa drugo, za vjerovati je da ovaj put znaju što rade.

Zato je prava šteta da – za razliku od vjenčanja koja se slave sa sve više pompe, uzvanika i halabuke (kao uvod u brakove koji su sve labilniji i traju sve kraće) – rastave prolaze u tišini, uglavnom samo s osjećajem muke, nelagode i srama. A u mnogim slučajevima zaslužuju bar malo slavlje jer označavaju da je čovjek odlučio promijeniti nešto što nije bilo dobro u njegovom životu i učiniti ono što je za njega bolje. 

Takav razlog za slavlje imala je i Katie Holmes kada se prije mjesec i po oslobodila kontrole i manipulacije "savršenog" supruga. Mediji su tada obilato izvještavali kako zrači energijom i pozitivnošću, ima gomilu planova, projekata itd. Međutim, izgleda da je prvotno ushićenje slobodnim životom malo splasnulo.

"Iako se prije nekoliko tjedana doimala kao da je na vrhu svijeta, govori se da lijepa brineta sada prolazi kroz krizu samopouzdanja suočavajući se sa stvarnošću u kojoj živi sama kao samohrana majka."

"Oslobođena od Toma i scijentologije, predviđala je nevjerojatnu zlatnu budućnost za sebe i Suri. No čini se da je sjaj koji ju je okruživao u danima nakon razvoda ispario."

"Ona doista nikad nije pretpostavljala da će život poslije Toma biti ovakav."

(Daily Mail)

Katie se, naravno, neće suočavati sa stvarnošću kao tisuće drugih samohranih majki, koje su doista same (bez posluge, dadilja, tjelohranitelja itd.) i bez dovoljno sredstava za život. U tom smislu isticanje njenog statusa samohrane majke zvuči doista patetično.

Ali ono s čime se ona suočava je da sada – bez prihvaćanja oslonca u Tomu i nastojanja da bude onakva kakvu ju je on htio – mora naći sebe i oslonac u sebi, te sama kreirati svoj život i život svoga djeteta.

To je onaj dio "života poslije Toma" o kojem ona nije razmišljala.

Zato je previdjela da je, kako god velik, razvod samo prvi korak u slobodu, a ne ono što će joj automatski donijeti punu slobodu i "zlatnu budućnost".

Jer, sloboda ima dva lica. Jedno je sloboda od izvanjske prisile, tj. nametanja tuđe volje, a drugo sloboda za ono što čovjek želi za sebe (unutarnja sloboda) – koja iziskuje svijest o sebi i samopouzdanje, što Kate prilično manjka.

Nakon višegodišnjeg prihvaćanja tuđe volje i sustavne manipulacije, razumljivo je da ima "krizu samopouzdanja" i da povremeno "izgleda kao da na svojim ramenima nosi težinu cijelog svijeta" (Daily Mail).

Problemi koje trenutno ima sama sa sobom očituju se i u njenom dnosu prema djetetu:

"Mada Katie pokušava osmisliti što normalniji način života za djevojčicu, uključujući posjete zoološkom vrtu i jela od uličnih prodavača umjesto skupih restorana, glumicu brine mogućnost da joj kćer živi na dva vrlo različita načina života." (Daily Mail).

Maloj Suri svakako neće biti lako balansirati između tate koji ju obasipa skupim darovima, tretira kao odraslu u pitanjima oblačenja, spavanja i sl., voza u privatnim avionima i želi obrazovati u scijentološkoj školi, i mame koja je za vrijeme braka – odustajući od sebe (i djeteta) – prihvaćala muževljeve nazore i metode odgoja, a koja sada želi da se dijete prestane ponašati razmaženo, kupuje joj sendviče na uličnim štandovima, voza ju taksijem i upisuje u katoličku školu.
Sve to više govori o mogućnosti razvoja poremećene, a ne zdrave osobnosti djeteta.

I ujedno govori o tome da Katie i dalje živi pod utjecajem svog bivšeg, da joj treba neko vrijeme, pa i pomoć, da se doista (u sebi, a ne samo formalnim raskidom braka) oslobodi tog utjecaja i izgradi vlastito uporište i smisao života – što joj jedino može omogućiti da pomogne i sebi i svom djetetu.

"Katie silno želi pronaći vlastitu snagu, stoga je potražila stručnu pomoć i jednom tjedno posjećuje trenera osobnog razvoja da joj pomogne ponovno zadobiti sebe kakva je nekoć bila." (Daily Mail)

 

Super je što je potražila pomoć. Svatko se nađe u situaciji ili periodu života kada se osjeća izgubljeno; nekad se sam pronađe, a nekad mu je u tome potrebna pomoć. Samo, kad se sabere i ponovo pronađe sebe, čovjek nikada ne zadobije sebe kakav je nekoć bio, nego sebe promijenjenog i obogaćenog iskustvom koje je u međuvremenu proživio – bilo to iskustvo dobro ili loše.

Čak i kad je nešto krivo, pogrešno radio, kad to spozna, čovjek raste, mijenja se; zna više i može promijeniti svoje razmišljanje/ponašanje tako da mu bude bolje. I to ga čini drugačijim, većim, zrelijim od onoga koji je bio prije.

Nakon braka s Tomom, Katie više nikad neće biti ista kakva je bila prije. Ne zato što bi joj život s njime trebao ostaviti dugotrajne traume (osim ako se ne želi sakriti u njih, sažalijevati se i tako nastaviti s odustajanjem od sebe), nego zato što je kroz taj život/odnos spoznala što za nju nije dobro i što za sebe želi, tj. sazrela je.

Možda je do toga mogla doći i nekim manje bolnim iskustvom. A možda i nje. U svakom slučaju, važno je da ju to iskustvo potakne da nađe ono što je za nju najbolje.