Jessie J prestravljena obožavateljicom

Britanska pop pjevačica Jessie J uznemirila se nakon što je jedna obožavateljica namjerno sebi slomila nogu da bi izgledala poput nje.

Prošle godine Jessie J ozlijedila je nogu padom s podija za vrijeme priprema za londonski Summertime Ball. Ne doživljavajući povredu svoje noge kao nešto vrijedno ozbiljne pažnje, tek je naknadno, kad se stanje pogoršalo, shvatila da se radi o prijelomu i počela s liječenjem. Zbog toga će, kažu, "doživotno imati artritis“ i bolove pri hodanju u cipelama s visokom petom. A možda i neće, ako ne nastavi ignorirati vlastito tijelo.

Svakako, nakon ozlijede Jessie je postala metom opsjedanja mlade obožavateljice koja ju je zasipala porukama, da bi joj konačno poslala fotografiju svoje ozlijeđene noge uz tekst "Sve ću učiniti da budem kao ti."

Prema izjavi "bliskog izvora" za The Sun, Jessie je "jako osjećajna i prijazna djevojka koja voli biti u kontaktu s obožavateljima", ali ovakvo zaluđeno ponašanje strašno ju je uznemirilo i preplašilo, te je postala "zabrinuta za vlastitu sigurnost“.

Pjevačica je nakon toga navodno pojačala osiguranje. Ovakvi incidenti, kaže "izvor“, predstavljaju "neizbježnu, tamnu stranu slave", a kako Jessie postaje sve popularnija, izgleda da je vrijeme da "preispita razinu osiguranja i vlastitog rizika“. 

Stvarno ludo! Slomiti vlastitu nogu da bi bio nalik nekom drugome?!

Koliko veliko mora da je nezadovoljstvo samim sobom, ne prihvaćanje sebe i ne bivanje u sebi da ti padne na pamet da slomiš vlastitu nogu a da bi izgledao/bio kao netko drugi, a ne ti sam? Do koje granice čovjek može ne voljeti sebe? I što je sve spreman učiniti da bi – umjesto upoznavanja i prihvaćanja sebe – imitirao nekog drugog?!

Premda, moraš se upitati – po čemu se ovaj očito suludi čin razlikuje od imitiranja npr. usana Angeline Jolie, nosa Nicole Kidman, Beyonceine stražnjice, trbušnih mišića Matthewa McConaugheya, frizure Jennifer Aniston, ljubičaste boje očiju Liz Taylor, noktiju Lady Gage, stylinga J Lo, hoda Naomi Campbell....?

U čemu je razlika? U tome što nam lomljenje noge donosi bol (i etiketu očite ludare), dok nam ovi drugi imitatorski zahvati donose ugodu, privlačnost, uvjerenje da smo drugačijim izgledom po uzoru na nekog slavnog promijenili i "sadržaj“, štoviše da smo i sami postali bolji, ugledniji, sretniji (i da nas zbog sličnosti s celebrityjem drugi više uvažaju i prihvaćaju)??

Nije li u osnovi svih ovih zahvata jedna te ista želja: biti netko, ali ne onaj koji jesi, nego netko drugi.

Drugim riječima, ne pokazuje li se u svakom od ovih primjera – u lomljenju noge jednako kao i u plastičnoj operaciji usana á la A. Jolie – nedostatak svijesti o sebi i samopuzdanja, odakle izrasta emocionalna nesigurnost koja traži sebi uporište i "redatelja“ u nekoj slavnoj osobi (ili bilo kojoj karizmatičnoj osobi koja funkcionira kao učitelj, guru, idol)?

Jer, ovako ili onako, sve su to samo različite varijante odustajanja od vlastitog identiteta za račun tuđeg, naizgled poželjnijeg.

A kako nastojanje da budemo nalik nekom drugom stvara ovisnost o lažnom uvjerenju da što više izgledamo kao naš idol, to smo sretniji – moguće je da čak i lomljenje vlastite noge donosi osjećaj sreće. Premda je čovjek koji to radi zapravo sve jadniji, sve manje on, i sve se više usteže suočiti sam sa sobom i preuzeti  odgovornost za vlastiti život. S pravom se Jessie J preplašila, ne samo zbog mogućih novih, opasnijih akcija zaluđene obožavateljice nego i zato što je osjetila da joj je prebačen dio odgovornosti za suludi čin.

Bilo bi lijepo da Jessie može pogubljenoj tinejdžerki objasniti kako diveći se drugima i želeći biti njima nalik zaboravljamo prigrliti vlastitu osobnost i razvijati život u sebi. Zaboravljamo da je upravo naša individualnost ono što nas čini stvarnima, neusporedivima, jedinstvenima – zvijezdama!

Međutim, valja primijetiti da je – s obzirom na sadržaje i poruke koje ova pop pjevačica lijepog glasa odašilje svojim pjesmama – pojava zaluđene obožavateljice koja je spremna ozlijediti sebe zapravo nešto što se posve očekivano uklapa u kontekst Jessiene glazbe?

Većina njenih spotova, naime, sadrži likove – lutke na koncu, lutke na navijanje u muzičkim kutijama, plišane medvjediće otkinutih udova i sl. – koji govore o nesamosvojnosti, o osjećaju osobne nemoći (bespomoćnosti) i podređenosti, o bijegu od realnosti (u kućicu za lutke) i prihvaćanju nekog drugog kao izvanjskog moderatora i kontrolora vlastitog bića.

Poruke koje šalju marionete, razbijena jednooka lutka i slični likovi iz Jessienih spotova zapravo su jednako zastrašujuće i zabrinjavajuće kao i poruka njene zaluđene obožavateljice. Pitanje je stoga: mogu li i kako Jessieni mlađahni fanovi "pojačati osiguranje" od indoktrinacije koja im se tako nudi?