U intervjuu za časopis
Elle Rihanna
objašnjava kako je incident s Chrisom Brownom bio njeno
"oslobađanje" te kako je sada slobodna svima pokazati srednji prst.
Pod
naslovom "Zauvijek snažna“ – koji iz Rihanninih izjava sažima zaključak da
je ona unatoč zlostavljanju, traumama i skandalu prije tri godine, bila i
ostala snažna osoba – Elle donosi njene
najnovije seksi fotke, promotivni video i izjave o incidentu s Chrisom
Brownom, reakcijama javnosti, djeci i problemima pronalaženja "pravog
muškarca“.
O prekidu s Chrisom Brownom nakon
obznanjenog nasilja u njihovoj vezi:
"To mi je dalo oružje. Mislila
sam: dobro, jebi ga! Oni znaju više o meni nego što želim da znaju. To je
neugodno. Ali to je bilo moje otvaranje, moje oslobađanje, moj trenutak da to
iznesem. Htjela sam da ljudi znaju tko sam ja. Razumjeli oni to kao dobro ili
loše, meni je jedino bilo stalo da znaju istinu.“
Dakle,
javnost je jedna velika ispovjedaonica u kojoj Rihanna ispovijeda svoje tajne,
rasterećuje dušu i tako bude "slobodna".
Za što
slobodna? Za samosvjestan i sretan život? Ne bi se reklo. Od čega se
oslobodila? Od nasilnog momka? Neće biti, s obzirom da se tom istom momku
vraća.
O kakvoj nam
onda istini i o kakvom oslobađanju RiRi govori?
Kada je 2009.
godine tužila Browna jer ju je pretukao i pokušao ugušiti, osjetila je
"odgovornost“ za djevojke koje bi iz njenog vraćanja nasilnom momku "mogle
izvući krivu ideju" pa je izjavila: "Zaljubila sam se u tog čovjeka. (...)
Tako bezuvjetno da sam se vraćala natrag. (...) Kad sam shvatila da moja
sebična odluka za ljubav može utjecati na to da neke djevojke budu ubijene,
nisam mogla preuzeti odgovornost da im kažem 'Vratit ću se', čak i ako me Chris
više nikad ne bi udario.“
Za nju je, dakle, to bio "poziv na buđenje,
veliki trenutak“. A njena tadašnja poruka zlostavljanim ženama bila je:
Ostavite zlostavljače i ne vraćajte im se. Zaslužujete više i bolje.
Taj je
događaj osnažio rasprave o obiteljskom nasilju, a mnoge su djevojke i žene
nakon toga, slijedeći Rihannin primjer, odlučile obznaniti (punim imenom i
prezimenom, što inače nije uobičajeno) da su žrtve nasilja.
Međutim, čini
se da iz sadašnje perspektive događaj od prije tri godine Rihanni više ne
izgleda kao "poziv na buđenje". Štoviše, njene sadašnje izjave govore
o neugodi, jer "oni znaju više" nego što ona sada želi da znaju, i o
svojevrsnom kajanju zbog gubitka privatnosti. Ostaje samo to da je "veliki
trenutak“ zadovoljio njenu potrebu da popriča sa svijetom i svima kaže kako je
njoj – i to je ono što RiRi zapravo misli pod "oslobađanjem": "Što ljudi više znaju o meni, to sam
slobodnija. To je kao jedan kostur manje u ormaru, jedna tajna manje, jedan
teret manje. Sada to znate, pa o tome možete reći što god želite. Ja ništa ne
skrivam."
Ona se,
dakle, nije oslobodila od nečega što ju je mučilo (tako da to spozna, prihvati
i nadiđe), za nešto bolje, nego se oslobodila od emocija – jer ju emocije mogu ponovo povrijediti.
I snimanje albuma Rated R (2009) bila je terapija u tom smislu (kroz koju je formirala
svoj hiperseksualizirani alter ego koji
se odvaja od slabosti zlostavljane osobe, tj. njenog emotivnog života): "Bila sam još uvijek zaljubljena i morala sam
govoriti o tome. To je bio jedini način na koji sam mogla postići mir, jer je
sve bilo u mojoj glavi a ja to nisam mogla ostaviti tamo.“ I tako se glava
posve ispraznila.
Dakle, sve
što se desilo je da se "probudio" dio javnosti koji je razmišljao o
razlozima i posljedicama života s nasilnikom, dok je sama Rihanna nastavila biti
prazne glave: ne razmišljati o sebi.
Dobila je,
kaže, "oružje“ (valjda protiv Browna, jer mu time ubuduće može zaprijetiti),
a dobila je i pažnju, razumijevanje i odobravanje javnosti (sve ono što nezreo,
samodopadan, sebičan ego treba) i, naravno, sve veću prodaju svojih pjesmica.
"Istina"
koju Rihanna obznanjuje je zapravo to da ona – kako prije tako i danas – iako želi
da drugi znaju tko je ona, sama nema
pojma o tome tko je.
Istina je i
da se njoj ponovo dešava ono što joj se već događalo – vezivanje uz nasilnika –
a da ona to ni ne zamjećuje. Jer se u međuvremenu nije potrudila otvoriti oči i
zagledati u sebe, vidjeti dublje i dalje od svog zavodničkog make upa i svoje stražnjice (koji su
očiti prioriteti na listi skrbi za sebe).
Istina je
također da ona tim djevojkama o kojima je prije silno brinula, žrtvama nasilja
ali i drugima (samo na Facebooku ima
preko 51 milijun fanova), sada šalje nimalo "odgovornu“ poruku: zlostavljanje
je u redu; ostanite uz svoje zlostavljače, vratite im se, jer ne možete bolje i
drugačije – jer vi to želite.
A tu opasnu
i neodgovornu poruku mnogi mediji podržavaju govoreći o Rihanninoj snažnoj
osobnosti, oslobođenosti, neodoljivoj seksualnosti i buntovnom duhu koji radi "ono što želi“.
O kritikama javnosti
zbog pomirenja s Brownom:
"Činjenica je da svi misle
drugačije. Teško mi je to prihvatiti, ali shvaćam. Ljudi gube svoje vrijeme na
blogove i osuđuju, i to je u redu. Jer ja ću i sutra biti ista osoba. I dalje
ću raditi ono što želim raditi."
Da bi
čovjek radio ono što želi, mora najprije poznavati sebe i znati da je to što
želi dobro za njega i da pritom ne povrjeđuje druge. Zna li Rihanna što radi?
Adolescentska
izjava "ja ću raditi ono što ja hoću", stvara privid samosvojnosti i samosvjesne volje, a zapravo izražava samo potrebu za postizanjem samosvojnosti,
spremnu i na nepromišljene, neodgovorne i neobazrive (egoistične) postupke.
Mišljenja
drugih – koja tolerira tako što ih ignorira – sada su smetnja. Jer, ona će
ostati "ista“, sretno prigrlivši svog zlostavljača.
Poanta
svega toga je da Rihanna – "oslobođena", tj. otcjepljena od svojih
emocija (od sebe) – doprinosi programiranju kojim publika postaje neosjetljiva
na problem nasilja, na način da nešto duboko uznemirujuće postaje zabavno, uzbudljivo i cool.
Nema komentara:
Objavi komentar