Drew Barrymore zbog ljubavi prelazi na židovstvo

Drew Barrymore se ponovo udaje, ali ovaj put će zbog budućeg supruga promijeniti vjeru. Izabranik njenog srca, umjetnički savjetnik Will Kopelman, dolazi iz dobrostojeće židovske obitelji i želi svoju djecu odgajati nastavljajući obiteljsku tradiciju. A želji se pridružuje i zaljubljena zaručnica Drew.

Baš je zanimljivo kako su neki ljudi skloni redizajnirati sebe prema osobi u koju su zaljubljeni ne bi li dokazali svoju ljubav i želju da budu za-jedno.

Kao da uzajamno radovanje, razumijevanje, poštivanje i podržavanje nisu dostatan materijal za zajednički život, nego su potrebni još i specijalni efekti – promjena vjere, izgleda, ponašanja, odustajanje od posla, prijatelja i sl. Ne znam, meni stavovi u stilu "Draga, obožavam te takvu kakva jesi, ali ako hoćeš biti sa mnom promijeni si vjeru, pristojnije se oblači i daj se uozbilji" zvuče kao uvjetovanje ljubavi, gotovo kao ucjena.

A i to preobraćanje mi je malo sumnjivo. Je li to baš jedini način da budeš uključen u život svog partnera? 

I zašto uopće poštivanje tradicije i obitelji zahtijeva vjersko preobraćanje novopridošlih članova obitelji? To nekako izgleda kao vjerska isključivost, netolerantnost. Zar ne bi u slučaju istinskog toleriranja drugih vjera trebala izostati potreba za preobraćanjem? Pa onda svatko vjeruje u ono što već vjeruje, ili ne vjeruje ni u što ako mu se tako sviđa.

Ali, da! Onda se ne možeš vjenčati u crkvi i uduplo se pred svjedocima obavezati da ćeš voljeti onoga koga si sebi izabrao za životnog partnera. A tu su i djeca, koja trebaju jednoobrazan vjerski odgoj.

Zato je valjda i bitno da se Drew prije (a ne poslije) vjenčanja preobrati na vjeru svoga dragog: da može imati crkveno vjenčanje koje će doživotno pamtiti i da njen muž bude siguran da će mu buduću djecu rađati vjerski podobna, a ne bilo kakva majka.

To će vjerojatno pomoći da Drewin novi brak traje "dok nas smrt ne rastavi“ ili barem duže od prethodna dva. Brak s ugostiteljem Jeremyjem Thomasom, daleke 1994. godine, trajao je svega dva mjeseca, a brak s komičarom Tomom Greenom, 2001. godine, potrajao je punih pet mjeseci. No Drew je sada zrelija. Čak se i oblači ozbiljnije (slično kao njena mama 70tih). A umjesto onog vrckavog, hihotavog, malo djetinjastog izgleda kojim je iz filma u film osvajala mnoge poklonike, sad iz nje zrače smirenost, smjernost i spremnost da zaozbiljno “baci sidro“.

  

U svakom slučaju, super je što je Will Židov jer židovska vjera ipak omogućava razvod. Da je katolik, to bi već bilo frkovito. U toj varijanti svoje objave Bog se baš zaintačio: Što ja spojim, neka nijedan čovjek ne razdvoji, ergo: nema crkvenog razvoda (osim u jako posebnim slučajevima, kao što je npr. Marko Perković Thompson). Ovako, međutim, Drew neće imati problema ako se nakon nekoliko mjeseci ili godina opet predomisli. Ako uoči da Will nije "onaj pravi“ razlog za redizajniranje sebe, može opet postati vrckava, hihotava, malo djetinjasta Drew i udati se po četvrti, peti, šesti... put.

Samo mora paziti da joj muž ne nestane bez traga ili da mu ne padne na pamet uskratiti joj dokument za razvod ako/kad ustreba. Jer tada, prema židovskoj tradiciji, postaje aguna – doslovno "usidrena žena“, i ne smije se ponovo udavati. Ali valjda Will nije jako ortodoksan Židov, ili pak lovac na slavne bogate slatkice.