Nova snimka seksa Kim Kardashian

Kim Kardashian ponovo je zasjala na Internetu zahvaljujući fotografijama za koje se tvrdi da potječu od nove home made snimke seksa. Još se ne zna pouzdano je li to autentična Kim ili neka kopija nje, ali val interesa definitivno se dignuo.

Kim se u svijet slavnih vinula po principu creatio ex nihilo (nastanak iz ničega). Za nju se nije znalo (osim da je prijateljica Paris Hilton) dok nije snimila porno video s tadašnjim dečkom R&B pjevačem Ray J-om. Kad je u veljači 2007. video "procurio“ na Internet, Kim je preko noći postala senzacija. I od tada je sveprisutna u medijima pod raznim nazivima: starleta, sponzoruša, Playboyeva zečica, reality zvijezda i sl. 

Što ona točno radi, teško je reći. Moglo bi se čak ustvrditi da – osim odličnog umijeća poziranja i glumatanja u obiteljskom reality showu (nisko-budžetne produkcije i isto takve razine pameti) – nema nikakvog talenta. Ali, baš obrnuto: žena je iznimno talentirana. I to upravo u umijeću kako sebe dovesti i održati u središtu pažnje javnosti i tako zgrtati gomile para – ne radeći zapravo ništa. 

Čim tračnice slave malo zaškripe, Kim ih brzo podmaže nekom dobro smišljenom samo-reklamom. Najpoznatiji takav poduhvat (osim porno videa) je njen brak iz 2011. (bit će ih sigurno još pa je dobro odmah staviti specifičnu oznaku). "Super-tajno vjenčanje“ s košarkašem NBA lige Krisom Humphriesom "spontano“ se pretvorilo u medijski spektakl koji je sretnom paru donio zaradu od oko 18 milijuna dolara (ekskluzivna prava na fotografije vjenčanja prodana su magazinu People za 2,5 milijuna dolara a najveću zaradu priskrbio je detaljni TV spektakl "Kimino bajkovito vjenčanje: Pravi Kardashian trenutak".)

Premda se, kako je poslije rekla, nadala "da će taj brak trajati zauvijek“, Kim je „nakon pomnog razmišljanja“ podnijela zahtjev za razvod nakon samo 72 dana, i to zbog "nepomirljivih razlika“ (sreća što je predbračnim ugovorom instinktivno zaštitila svoju imovinu).

To nije najkraći holivudski brak (Carmen Electra i Dennis Rodman razveli su se nakon 6 dana, Britney Spears i Jason Alexander nakon 55 sati, a Rudolph Valentino i Jean Acker nakon samo 6 sati) – ali je svakako najspektakularniji.

Međutim, ni javnost nije tako blesava kao što se čini, pa je uskoro zaključeno da je taj brak bio marketinška farsa, tj. lažan i isplaniran samo u svrhe usisavanja medijske pažnje, promoviranja obiteljskog Kardashian branda i zgrtanja novaca.

To je bacilo nemalu sjenu na popularnost Kim Kardashian. No ona se ne da zbuniti. Što može biti bolji mamac za ponovno privlačenje pažnje nego iscuriti u javnost na novom porno uratku "Orgazmom do slave“, 2 dio?

Mnoge slavne osobe koriste svoje seksualne atribute u propagandne svrhe. Među poznatijim primjerima su: Janet Jackson kojoj je na finalu Super Bowla 2004. godine slučajno ispala gola sisa; Katy Perry koja je na dobrotvornom koncertu u Kanadi 2008. ponovila isti štos "neprilika s odjećom“; Robbie Williams koji je za vrijeme koncerta u Dublinu 2011. publici nakratko pokazao svoju muškost; a može se spomenuti čak i Zac Efron kojemu je nedavno na premijeri novog filma, crtića The Lorax, iz džepa ispao kondom na crveni tepih, premda vjerojatno više zbog nespretnosti nego proračunatosti.

Ali svi oni su male bebe prema Kim Kardashian. Žena naprosto zna svoj posao: želiš li biti "in“, treba staviti "out“ sve što imaš.

I uopće nije  bitno je li novi porno uradak autentičan ili ne. On je postigao svoj cilj (doći u središte pažnje) i potvrdio da je za opstanak u svijetu slavnih doista potreban neki talent.

 

Emma Watson nije lezbijka

Emma Watson je baš dosadna. Lijepa je i prilično talentirana, ali ne daje nikakvih "sočnih detalja" koje željno iščekuju žuti čitaoci.

Čak i kad izgleda da je na pomolu otkrivanje neke škakljive tajne, ona opet u prvi plan progura imidž "normalne cure“. Primjerice, time što je skratila svoju dugu kosu izazvala je međunarodnu debatu fanova i uzvrpoljenost novinara. Ali na provokativna pitanja je li lezbijka i objavljuje li novom frizurom svoj "izlazak iz ormara“ (ili barem raskid s prošlošću, skrivenu želju da promijeni svijet ili bilo što vrijedno novinarske senzacije), samo prevrće očima i snebiva se. Nikakve tu tajne nema. Obično šišanje koje poduzimaju milijuni običnih cura kad požele izgledati malo drugačije.

Mnogi obožavaju Emmu Watson upravo zbog tog imidža "normalne cure", smatrajući ga iskrenim, autentičnim i hvale vrijednim balansiranjem na oštrici slave. Neki pak misle da je to samo carevo novo ruho, tj. u biti manipuliranje publikom i privlačenje pažnje. Međutim, skoro svi (osim onih previše ponesenih tom gay-idejom) smatraju da Emma nije lezbijka. 

 

Dakle, ova mlada glumica i zaštitno lice kozmetike Lancôme, a uz to i novopečena studentica Oxforda,  ne izlazi ni iz kakvog ormara skrivenih seksualnih orijentacija. Ali je, kaže ona, vesela što je izašla iz iluzionističkog mjehurića od sapunice Harry Potter i što ne mora više nositi školsku uniformu (očito ne namjerava nastaviti karijeru u porno filmovima), pa sada može razvijati svoju "multi-dimenzionalnu osobnost“ i prihvatiti izazov otkrivanja "kako funkcionirati u stvarnom svijetu“.

To naravno ne podrazumijeva da će se sada boriti s neplaćenim računima za struju i studentskim kreditom. Zahvaljujući Potter-mjehuriću i modnim reklamama, kako se šuška, ima oslonac u 43 milijuna funti, što joj omogućava da bezbrižno eksperimentira sa životnim izazovima i radi samo ono u čemu uživa.

S te platforme (ili platne-forme), Emmina ideja uspjeha je: znati kako "koristiti mašinu za pranje rublja“, kuhati i družiti se s "ljudima koji se bave nečim što nije gluma i industrija zabave“.

A to znači da se i vi možete smatrati uspješnima – ako znate koristiti perilicu i kuhati i družite se s običnom rajom – iako u banci imate račun u minusu. Sve je relativno, zar ne?!

Paul McCartney u 69. godini odustaje od marihuane

Paul McCartney odlučio je prestati pušiti marihuanu i ostaviti drogiranje iza sebe. Bivši Beatle tvrdi da je u 69. godini osvijestio osjećaj odgovornosti jer podiže osmogodišnju kćer Beatrice (iz braka s Heather Mills). 

"Kad odgajate mladu osobu“, kaže Sir Paul, "u nekom trenutku, ako imate sreće, shvatite da morate imati osjećaj odgovornosti“. Izvrsna misao. Trebalo bi je staviti kao naslov priručnika za mlade roditelje.

Samo, Sir Paul već ima četvero odrasle djece (iz prvog braka). Kako je onda njih odgajao? – Bez "osjećaja odgovornosti“?!

Dobro, čovjek i sam kaže: "u nekom trenutku, ako imate sreće“. Znači, prije nije bio taj trenutak, ili tada nije imao sreće – pa onda ni djeca iz tih trenutaka nisu imala sreće da za oca imaju odgovornu i osviještenu osobu.

A što se tu može, zatekli su ga u krivom trenutku; nije njegova odgovornost nego njihova.

To je i inače poznata i općeprihvaćena roditeljska logika. I mi kažemo da su djeca danas razmažena i grozna, jer ih nismo mi (svojim načinom odgoja) uputili da budu takvi, nego su oni sami takvi postali – dakle, oni su odgovorni, a ne mi. Ali Sir Paul je, eto, osvijestio osjećaj odgovornosti podižući osmogodišnju kćerkicu i tu više ne može važiti izgovor "nije moja odgovornost“. Javno je izjavio da jest.

Kako Sir Paul sad ima 69 godina, ovim svojim primjerom potvrđuje da čovjek uči i sazrijeva dok živi. 
I ne samo to, nego da nije točno da muškarci "nikad ne odrastu“. Treba samo strpljivo čekati. I pjevati: "Doći će do promjene u njegovoj glavi..." Eto, to bi trebala biti važna misao vodilja za mnoge žene i djecu.

A to sigurno zna i britanska kraljica – za koju McCartney kaže da je "prilično cool dama“ – jer mu je puno prije nego što se javno promovirao kao odgovorna osoba dodijelila počasnu titulu sira.

Adele ne želi izgledati poput manekenki

Ponekad mi se čini da se glazbeni talent, posebno kod pjevačica, javlja u vrlo određenim tjelesnim oblicima.

Prije su pjevačice nekako različito izgledale, nisu sve nužno bile ljepotice i bilo ih je svih veličina, od extra small do extra large. A danas izgleda kao da talent za pjevanje imaju samo zgodne, seksi mršavice s bujnim grudima, koje osim pjevačkog posjeduju i talent za striptiz, plesanje oko štange (ili mačkasto valjanje po podu, krevetima, zidovima i sl.) i hodanje po modnoj pisti.

U tom kontekstu pravo osvježenje je Adele – pjevačica koja nema "savršenu“ liniju, ne izgleda "opako“ seksi i ne pokazuje interes za skidanje pred kamerama, a zasluženo je dobitnica šest Grammy nagrada 2012. Za sebe kaže: "Ja stvaram glazbu da bih bila glazbenica, a ne da budem na naslovnici 'Playboy-a'“, "Ja ne stvaram glazbu za oči, nego glazbu za uši.“

Bravo, Adele! Samo nastavi tako i usrećuj nas svojim divnim glasom i svojom emocionalno snažnom glazbom.

Možda će tim čudesnim glasom, kao i svojom osobnošću i principijelnošću, Adele razbucati uske vizualne okvire u kojima nam se predstavlja moderna glazba (tj. glazbenice) i potaknuti obrat u glazbenoj industriji u smjeru prihvaćanja i promoviranja raznovrsnih glazbenih talenata.

Ipak, možda ni Adele ne treba pretjerivati s nekim izjavama kao: "Nikad nisam imala problema sa svojim izgledom“, "Uživam biti ja, uvijek sam se tako osjećala", "Ljudi naklapaju o mojoj težini, ali ja se neću mijenjati zato što se njima ne sviđa kako ja izgledam.“ Hm? Nije baš tako jednostavno izbjeći mašineriju slave. I nije baš sasvim uvjerljivo da su pozamašne promjene Adelinih oblina i stila oblačenja jedino rezultat unutarnjeg impulsa, a ne i vanjskih utjecaja.

                                  
                                   2008.                                                         2012.

Ili: "Nikad nisam željela izgledati poput manekenki s naslovnica časopisa“, "Ne želim biti neka mršavica s izbačenim grudima... ne želim da ljudi steknu krivu predodžbu o tome što mi je važno.“

A što kaže naslovnica Vogue-a za ožujak 2012? Ako je važno "biti ja", zašto je Adele pristala biti fotošopirano "ja"?

Čini se da u današnjoj glazbi (koja se, kao i svi drugi aspekti našeg života, oblikuje pod okriljem industrije) – sviđalo se to nama ili ne – ipak nije bitan samo zvuk, nego i slika.

Male senzacije

Nemaju ni 10 godina, a već su intervjuirale Rihannu

Glavne zvijezde ove priče su dvije male Britanke – Sophia (8 godina) i Rosie (5 godina) – koje su postale senzacija na YouTubeu i uz pomoć Ellen DeGeneres "završile na crvenom tepihu na dodjeli Grammyja, fotografirajući se i intervjuirajući najveće glazbene zvijezde“, tipa Katy Perry, Rihanna, Taylor Swift, Fergie i sl. 

– Ma da – pomislim ja – mo'š misliti intervjua. A što su ih pitale? Koje su im žvakaće najdraže, ili vole li više roza ili zlatne cipelice? Kako naivno! Nakon pobližeg upoznavanja s temom, zaključih da su ove "spontane i pune samopuzdanja“ curice mogle bez pol frke postavljati i pitanja "za odrasle“. I to bi vjerojatno bilo komentirano kao "dražesno“ i izazvalo urnebesno odobravanje i pljesak.

Razgledavanje video zapisa, članaka i komentara o "malim senzacijama“ zapravo me prilično frustriralo i dovelo u nedoumicu glede vlastite zdrave pameti. Evo zašto:

Odmah u startu uznemirila me snimka s YouTube-a na kojoj "male senzacije“ pjevaju pjesmu Nicki Minaj Super Bass. Naime, ja tu vidim dvoje čudne djece, od kojih jedno euforično i s puno (jedva probavljivog) afektiranja pjeva nimalo dječju pjesmicu, a drugo cijelo vrijeme otvara usta (a ne pjeva!), klati se, i općenito izvodi pokrete kao da je maloumno. Ali taj video, koji ja s naporom odgledah do kraja (ubrojivši se među više od 31 milijun gledatelja i nekih sedam tisuća nepoklonika istog), izazvao je oduševljenje čak 180 tisuća koji ljudi kažu da su curice "slatke“, "divne“, "neodoljive“, "sjajne“, "dražesne“, dapače: nešto "najdražesnije“ što su ikad čuli i/li vidjeli, i zapanjeni su kako se takva dražest može nekome ne sviđati.

Slijedom neke zdrave pameti, čovjek bi rekao da je dopuštati djetetu, a pogotovo ga poticati da pjeva pjesmu vulgarnog sadržaja (kao: “you'll get slapped if you're lookin', ho", "somebody please tell him who the eff I is”, "when he give me that look, then the panties comin' off, off, uh“) – neprimjereno, štoviše perverzno. A, evo, 180 tisuća ljudi (i tko zna koliko još) misli da je to OK jer dijete "i tako nema pojma što pjeva".

Ja se skroz uznemirim i naježim na takav stav jer ga smatram nemoralnim, jezivo površnim i neodgovornim (i kao potporu pedofiliji; osim ako pedofilija nije prihvatljiva kad ju servira establishment). A stotine tisuća ljudi mirno spava s uvjerenjem da je dječja nevinost konačan odgovor. Valjda zato što kad bi smatrali da je to manipuliranje djetetom i zloupotreba njegove nevinosti, morali bi naglo preispitati vlastiti moral – koji se proklamatorski zalaže za dobrobit djeteta.

"Male senzacije“ brzo su usvojile gard i ponašanje „velikih senzacija“

Konačno, oduševljeni smijeh publike na svaku izafektiranu izjavu ili neurotično vrištanje male Sophie (onako kako se neki roditelji smiju kad slušaju kako im djeca, na njihov poticaj, psuju pred gostima ili oponašaju starije) doveo me do samog ruba pameti. – Jesu li ove curice male dražesnice ili male nakazičice? Tko su danas uopće djeca, a tko odrasli?? I kako će sama djeca to znati?! Stvarno frustrirajuća zbrka. 

I zato, kao što kaže jedna dječja pjesmica: "Sutla već, / časna leč, / idem kod psihijatla / da vidim šta on smatla."

Jennifer Aniston ima 43 godine i strah od razdvajanja

Jennifer Aniston je glumica poznata po sjajnim ulogama za koje je bezbroj puta bila nominirana za Oskara... Oops! Pardon, krivo. Jennifer Aniston poznata je po ulozi, frizuri i milijunskim honorarima u humorističnoj TV seriji "Prijatelji“, po braku s Bradom Pittom i razvodu od njega, po kratkotrajnim nadomjescima "izgubljene ljubavi" i po golišavim fotkama kojima je priskrbila imidž "najseksi tijela“ Hollywooda.

 

Ta sjajna glumica nedavno je navršila 43 godine i tom su prigodom svjetski mediji objavili senzacionalnu vijest: Justin Theroux, Jennin aktualan dečko, priredio joj je rođendansku proslavu na kojoj ju je "bez imalo sramežljivosti obasipao poljupcima pred njihovim slavnim gostima“. Nevjerojatno!

Jenn je, naravno, zbog toga bila "strašno uzbuđena, ispuštajući razne zvukove oduševljenja i upućujući mu puppy-dog poglede“ (to je onaj tugaljivo-umilan pseći pogled koji vas natjera na pomisao da je pseto bespomoćno i da će uginuti od žalosti ako ga ne zagrlite ili ne napravite nešto što od vas očekuje). 

Na Jenninoj planetarno važnoj rođendanskoj proslavi njezin je dragi pred svima potvrdio svoju strastvenost a isto tako i svoje zapanjujuće domaćinsko umijeće, organizirajući veličanstveni party s vlastitim barom, dekoracijama sa svijećama i specijalno odabranom glazbom. Čini se da Jenn ima više nego dovoljno razloga da bude presretna s ovim izabranikom. Justin je gotovo muškarac iz snova: zgodan, strastven, slavan i spreman posvetiti se samo njoj. 

Jenniffer Aniston & Justin Theroux

Prema riječima "bliskog prijatelja“, Justin je "nedavno odbio dvije uloge, i to na Jennin zahtjev, jer bi se snimalo u inozemstvu a ona ne želi biti odvojena od njega toliko dugo“.

Ona, naime, "želi s njim biti 24/7“ – što znači da želi da on ne radi – zato što je jako zaljubljena i zato što "ima strah od razdvajanja“ i nezgodno iskustvo s otimačicama partnera koji se previše udalje. S obzirom da spada među najbogatije žene u zabavnoj industriji, ona sebi može priuštiti da joj partner ne radi, jednako kao što to mogu i mnogi dobrostojeći frajeri (samo što se u tom slučaju stav "Neću da moja cura/žena radi“ smatra muškim šovinizmom).

    

Tako je Justin, kao Jennin dečko, manje glumac a više ljubavnik i "domaćica“. Premda ne domaćica u klasičnom smislu. On sigurno ne ide svako jutro na pijacu po hranu, niti trčkara po kući s pregačom, usisavačem i pajalicom za prašinu, jer te poslove obavljaju sluškinje. Njegova je uloga da svoj život uskladi s Jenninim očekivanjima i zahtjevima. Grubo rečeno, da svoj život podredi Jenninom te, umjesto da ima svoj život, ima njezin život kao svoj – a sve u ime ljubavi, da bi ona bila sretna (time se, istina, povećava i njegova popularnost, ali to je tek kao usputni efekt).

Gledano s druge strane te ljubavne klackalice, Jennin život dobiva gotovo potpuni smisao Justinovom "24 sata dnevno / 7 dana tjedno“ prisutnošću = ljubavlju. Kad ga ne bi bilo duže vremena, Jenn bi morala biti sama sa sobom. Tada bi ju možda spopala razna nezgodna pitanja, od toga s kim je on kad nije s njom, do pitanja što je ona bez njega i koji je smisao njenog života ako njega nema (što bi ju moglo dovesti i do zaključka da kad se sunce ljubavi skrije, ona je "opet, kao prvo, obično, malo, jadno drvo").

Družiti se sam sa sobom i zavirivati u sebe može biti jako neugodno. I razumljivo je zašto većina ljudi to izbjegava i zašto Jen više voli da je njen dragi stalno uz nju. Uostalom, zbog čega uopće postoje muškarci nego da svojom ljubavlju osmisle život žene i da joj podare dijete. A kad dođe dijete, onda ono postaje ženin pravi smisao života, dok važnost muškarca dolazi na drugo mjesto. Dijete je zasigurno manje komplicirana varijanta kreiranja smisla života i, sudeći po izjavama, čini se da baš tome teži i Jenn u vezi s Justinom.

Pitanje je samo koliko dugo može trajati veza u kojoj on živi njen život umjesto svoj, a ona ne može živjeti bez njega (što se može shvatiti kao svojevrsno parazitiranje jednog na drugome – dok nekome ne dozlogrdi ili dok ne nađe smisao života u nekom drugom). Tako da se ne zna hoće li Jenn imati priliku dobiti dijete (pravi smisao života) u ovoj ili u nekoj drugoj vezi – i to prije nego što joj biološki sat zatvori vrata pred nosom.

Blue Ivy – dijete zaštićenog imena

Nikako izbjeći Beyonce. Žena je postala toliko maštovita i inovativna da njena postporođajna kreativnost nadmašuje sve druge intrigantne vijesti iz svijeta show businessa. Takvom mentalnom izazovu teško je odoljeti.

Dakle, ponosni su roditelji nedavno sudski zaštitili ime svoje kćeri – koja je, da se podsjetimo, stara mjesec dana, ima šest dadilja (od kojih jedna svakako mora znati više svjetskih jezika kako bi dijete od malih nogu učilo najmanje tri svjetska jezika), pije mlijekce iz bočice optočene safirima, zna koju će prestižnu školu pohađati, ponosna je vlasnica dijamantnih naušnica i narukvice od platine, konjića-ljuljačke od čistog zlata vrijednog 400 tisuća funti, dječje stolice designed by Swarovski vrijedne 10 tisuća funti, mini kočije vrijedne 30 tisuća funti i Bugattijevog autića. U međuvremenu je mala princeza već zakoračila u svijet show bussinesa sudjelujući svojim dražesnim "aa...eee...iii" glasanjem u tatinoj pjesmi Glory (a kako je tada bila svega dva dana stara, namah je oborila sve granice uvođenja djece u glazbenu industriju).

A sada joj je i ime sudski zaštićeno, što znači da je odlučno zakoračila u svekoliki bussines jer za bilo koji proizvod ili poduzetničku inicijativu s njenim imenom odmah počinje zarađivati basnoslovne sume – samo ona, tj. njeni ponosni roditelji, i nitko drugi kome bi palo na pamet da se okoristi njenim postojanjem.
 

Ovo zaštićivanje imena voljenog djeteta je stvarno super ideja. Prvo, time je Beyonce našla odličan način kako kontrolirati reklamiranje svoje kćeri, odnosno sebe: Nema više novih konjskih muha s mojim (tj. mojeg čeda) imenom, nego samo onih insekata, stvari, pojava itd. koje ja odobrim, koje mi donose ljepši, romantičniji, moćniji, sjajniji itd. imidž – i dobre novce.

Super! Jedino što se tu može pojaviti kao mali problem je da odnekud uskrsne neki Indijanac s tvrdnjom da je Blue Ivy (Plavi bršljan, ili poetičnije: Modri bršljan) ime njegove pokojne babe i naziv njene trgovine kožom, te da ga Beyonce i Jay-Z nisu smislili nego ukrali. To bi bila glamblamaža za Beyonce, a njeno bi nevino djetešce moglo instantno, kao u svijet businessa, zakoračiti i u svijet sudskih parnica. Ali tu se valjda može računati na sposobnost ekipe njenih odvjetnika naspram nekog kukavnog Indijanca.

Druga izvrsna stvar je da – za razliku od drugih, običnih majki koje se zadovoljavaju time da ljube, mirišu i maze i paze svoje jednomjesečne bebe – Beyonce prvenstveno razmišlja o budućnosti svojeg čeda i ne gubi vrijeme na emocionalne tričarije. Sve je već sređeno: i obrazovanje i pozamašna imovina i društveni status. Mala se samo treba uhodati.

Istina, možda će zlobnici primijetiti da su neke stvari ovdje neumjesne ili da pokazuju da bi trebalo proširiti prava djeteta (premda to zasigurno užasava sve one roditelje i nastavnike koji se krvavo muče objasniti da djeca danas "imaju previše prava“). Jer, činjenica je da danas djetetu ne možeš ni pljusku opaliti a da ono ne zove plavi telefon ili te susjed tužaka kao u doba staljinizma, a ovdje izgleda da ga bez frke možeš tretirati kao proizvod, stvar, robu, i koristiti kao izvor zarade – ako ga patentiraš. Ali teško je tu sad reći jesu li povrijeđena prava djeteta, jer mala možda baš sve to i želi, a to ne znaš jer ona još ne govori.

Jednako je upitna i ideja da bi trebalo donijeti zakon protiv odgajanja djeteta u fikciji da se svijet sastoji od princeza i zlatnih konjića. To se ne može jer bi to bilo kršenje individualnih sloboda (makar one značile da roditelji mogu doživotno sjebati djetetovu psihu). Ipak je to njihovo dijete. I tu se radi o najboljim namjerama da se djetetu pruži "sve najbolje" – a ne o nezrelim roditeljima. 

Blue Ivy Carter: „Što je krasan ovaj svijet: pun safira i dijamanata i zlatnih konjića.

Što god tko mislio i govorio, jasno je da je pred malešnom Ivy životni put ovjenčan slavom i bogatstvom. Čim se rodila snimila je singl s tatom i krenula u biznis. S dvije će vjerojatno lansirati novu liniju odjeće za bebe, s pet novu liniju malenih štiklica za djevojčice, s osam novu liniju parfema za predpubertetkinje, a dotad će već naveliko glumiti i pjevati. A s osamnaest? Uf, teško za predvidjeti. Možda će se tada osjećati kao da je sve već proživjela i da život nema smisla, ili će (kao i mnoga djeca kojima roditelji i društvo ispiru mozak) ipak uspjeti naći neki svoj put. Tko zna? Svakako, maloj staklenoj princezi valja poželjeti sreću (jer to se ne može kupiti). Good Luck, baby!

Bizunesh Hidana: “Da mi je malo kruha, može i onaj koji ste namijenili pticama.”

Courtney Cox godinu dana bez seksa

Courtney Cox javno je progovorila o detalju svog privatnog života koji nepogrešivo garantira visoku zainteresiranost publike i simpatije mnogih za glumičine obnažene "rane razvoda“.

Dakle, godinu dana bez hopa-cupa (mora da joj se ten gadno pogoršao od toga). A osim te, kako prenose mediji, "šokantne izjave“, Courtney je svekolikoj javnosti u povjerenju priopćila i da je u tom periodu "izašla samo s jednim muškarcem“. Na pitanje je li taj "izabrani“ netko iz serije (pikirajući na Josha Hopkinsa, kolegu iz serije Cougar Town), Courtney je, kažu mediji, "ostala tajnovita i kratko odgovorila 'Možda'". Kako "ostala tajnovita“?! Valjda, odjednom postala tajnovita i – dobro izbalansiranom taktikom "otvori-zatvori“ tzv. škakljive teme, koje garantirano privlače pozornost – odlučila odglumiti damu. "Možda“ je onaj slatki damski odgovor kojim se žene igraju, ponekad samo da bi se zabavile, ponekad da potvrde mit o ženi kao "tajni“, ponekad da proračunato manipuliraju publikom (bio to jedan zainteresirani nevoljnik ili gomila naivaca, svejedno), a često time samo šarmantno prikrivaju vlastitu nesposobnost da se ponašaju kao zrele osobe.

Nakon tog damskog odgovora, kojim je publika izgubila mogućnost daljnjeg virenja u Courtneynu spavaću sobu, glumica je "otvorila dušu“ i iznijela svoje osjećaje glede (ne)izlazaka s muškarcima: "Muškarci me ne zovu da izađem. (...) Inače ne volim izlaziti. (...) Vrijeme je da iziđem. (...) Doista još nisam spremna, još uvijek sam vrlo emocionalna." Publika je malo zbunjena ovom zbucanom ispovjedi. Što sad? Je li problem u tome što je ne zovu ili u tome što ona nije spremna izići? Ako ne voli izlaziti, zašto je vrijeme da iziđe? Je l' hoće da ju zovu ili da ju ostave na miru?

Eto što je problem s damama (kao i s djecom): nikad ne znaš što zapravo žele. A čini se da nekad ne znaju ni one same.

U istom, miš-maš stilu osvajanja naklonosti publike, Courtney na kraju uspoređuje sebe (nakon jedanaest godina braka) i novopečenu djevojku bivšeg supruga: "Vrlo je visoka, ja nisam. Vrlo je mlada, ja nisam.“ Dakle, presudna razlika između nje i novoizabrane je u tome što je ova mlađa i viša, novi model – pa mu hitrije i lakše može dodati kapu s vješalice i Cornflakes s gornje police kuhinjskog ormara, dok je ona stara i spora, zabole ju vratni kralješci i ne može mu služiti. Svašta! Ali barem smo saznali što želi Courtney Cox: želi biti visoka, mlada i medijski prisutna.

Šest dadilja brine o kćeri Beyonce i Jay Z-ja

Kako šest? Je l' jedna po jedna – da djetetu ne bude dosadno gledati istu facu cijeli dan? Ili sve istovremeno – pa je jedna zadužena za hranjenje, druga za mijenjanje pelena, treća za kupanje, četvrta za zabavljanje, peta za smirivanje kad plače i uspavljivanje, a šesta glumi majku privijajući dijete s ljubavlju u svako doba na svoje (obavezno velike) grudi?

Čini se da je raspored ipak drugačiji. "Izvor blizak roditeljima“ (čitaj: navodni prijatelj ili pak kurir za dostavu medijima "potrebnih informacija“) izjavio je za časopis In Touche Weekly da se zapravo radi o grupama po dvije dadilje koje su na raspolaganju 24 sata. A izvor kaže da je to zato što "Beyonce želi biti sigurna da njezina kćer ima najbolju moguću njegu“.

"Najbolju moguću njegu“ – sjajno! Baš da se svaka (sadašnja i buduća) majka raznježi kad to čuje i poželi da je i sama imala (ili da će imati) takvu mogućnost umjesto onog običnog (često do zla boga iscrpljujućeg) cjelodnevnog  bačkanja s bebom: dojenja, maženja, uspavljivanja, privijanja na grudi, mirisanja, ushićenog hvaljenja svakog "burp!“ nakon jela, iščekivanja prvog osmjeha, prve riječi, prvog koraka....

Taman pomislih kako će od sada zasigurno san svake bebe biti: "Da mi je imati najbolju moguću njegu – šest dadilja!“, kad moja kćer (koja nije više beba nego tinejdžer) upita: "A kad je onda Beyonce s djetetom?“ Hm?! Ne znam. Valjda kad god poželi. Svakako, to me malo poljuljalo u uvjerenju o "najboljoj mogućoj njezi“. Tko zna što beba zapravo hoće? Možda i neće tih šest dadilja nego samo one obične majčine dodire koji će ju umirivati uvijek kad je uznemirena i stalno joj pokazivati da je voljena, i one nasmiješene poglede koji govore: "Tako me usrećuje što si tu, što te mogu gledati kako rasteš i što ja u sebi rastem zajedno s tobom.“ 

Ali, kao što rekoh, teško je znati što bebe hoće. Možda je jedva mjesec dana stara beba luda od sreće što je od oca dobila "dijamantne naušnice i narukvicu od platine“ i što se ne mora mučiti da sitnim ručicama iscijedi do zadnje kapi mlijeka iz majčinih dojki nego lijepo gospodski pijucka mlijekce iz svoje bočice "ukrašene ružičastim safirima“ (kako dojavljuje izvor koji je sve to na svoje oči vidio).

A možda i ne. Što beba zna što su dijamanti, safiri i platina (i koliko to sve košta, i koliko joj ljudi zavidi na tome, uključujući i one bebe koje nemaju što za jesti)!

Eto, nezgodno je to s djecom. Mnogi se roditelji jadni trude, kao i Beyonce, da svome djetetu daju samo "ono najbolje“ (ponekad se ni ne pitajući što je to "najbolje“ s aspekta djeteta i njegovih potreba), a onda poslije ispadne da ono nije htjelo to nego nešto drugo i da je zato nesretno, uvrnuto i – što je najgore – nezahvalno.

Beyonce – ime nove konjske muhe

Kiseli smiješak zbog načina javne prezentacije vlastitog lika vjerojatno se pojavio ne samo na licu mladog Radcliffea, promotora toalet papira, nego i na licu Beyonce – kad je saznala da su po njoj nazvali jednu rijetku vrstu australskog obada velike stražnjice i svjetlucavih boja.

       
Scaptia (Plinthina) beyoncea

  

Beyonce

Razigrani znanstvenik, i očiti poklonik Beyonceine blistave stražnjice, time je, kaže, pokazao "veselu stranu taksonomije, umijeća imenovanja vrsta“. Možda je mogao tu veselu stranu pokazati i na primjeru nekog cvijeta s povećim tučkom, a ne baš na obadu, pa bio on i "div među obadima“, kukcima u narodu poznatijima pod imenom konjske muhe.

Prvo što je meni palo napamet bilo je da to unosi radikalnu promjenu u svakodnevni žargon i njegovo formiranje po principu personifikacije, te odsad više ne treba govoriti "dosadan si kao muha“, nego "dosadan si kao Beyonce“.

Uz to, ženke tih obada – koje svojim upornim dosadnim zujkanjem čak i u miroljupcima bude ubilačke nagone – hrane se krvlju sisavaca. Zamislite samo Beyonce u pripijenoj svjetlucavoj haljinici kako zuji naokolo dok joj s usana kapa krv. Bljak!

Jest da bi se ovo moglo shvatiti kao svojevrsno "priznanje“ (jedino je nejasno da li Beyonce kao umjetnici ili samo njenoj stražnjici) i da je za nju to dodatna reklama. Ali sumnjam da će ju asocijacije vezane uz to priznanje i reklamu potaknuti da se s ponosom (još više) isprsi.

E, da je Beyonce prije naslutila da postoji mogućnost ovakvog glamblamanja njezina imena, ne bi taj kukac nikad postao celebrity mušica i domogao se stranica globalne žute štampe. I to još besplatno! Vjerojatno je, između ostaloga, to i razlog zašto je ime svoje kćeri odmah pravno zaštitila i u startu sasjekla sve koji bi na tome profitirali. Nema više šanse za Ivy muhu, ni za razigrane bjelosvjetske znanstvenike, a ni za razne druge pohlepnika koji bi se njenim imenom htjeli dokopati što više slave i novaca – umjesto nje same.

Lice Daniela Radcliffea na toaletnom papiru

Ma, je vraga! Sigurno je tiskarska greška. Bit će da se radi o omotnom, salvetnom ili rižinom papiru. Sad je i tako decoupage u modi pa bi baš bilo zgodno da te lice mladog Harrya gleda iz prazne zdjele i potiče da magijom stvoriš pristojan ručak i novce za otplatu kredita. Ali, čini se da ipak nije greška. I on je, kaže, čuo da će mu "lice osvanuti na toaletnom papiru“. Istina, papir je namijenjen azijskom tržištu, pa mu njime bar neće susjedi mahati preko dvorišta ili, ne daj bože, fanovi na ulici.

E, sad, ne znam kakav odnos Azijci imaju prema svojoj probavi, tjelesnim izlučevinama i otvorima (možda je to za nas samo fiziološka potreba, dok za njih ima neko šire i dublje značenje), ali sasvim je razumljivo zašto mladi Britanac Radcliffe nije oduševljen ovom reklamom posljednje epizode filmske sapunice o čarobnjaku Harry Potteru. Prema njegovoj izjavi, manje bi ga pogodilo da mu se lice (kao i zvijezdama filma Američka pita) pojavilo na kondomima, ali misli da to "ne bi bilo primjereno“, jer se ovdje radi o sadržaju za djecu i one koji se osjećaju kao djeca.

I tako je jadan – umjesto da s užitkom mašta kako njegovo lice ulazi u milijune sladostrašćem otvorenih ženskih rajskih vrata – prisiljen zamišljati kako se njegovo lice koristi za brisanje milijuna azijskih stražnjica. Pa, baš strašno! I definitivno više blam nego glam.

Ne bi se reklo da je neka kvalitetna reklama, ali je svakako zabavna. I kakva god da je, postići će svoj cilj: osigurati veći doseg slave mladog Radcliffea-čarobnjaka, a time i veću zaradu filma i branda Harry Potter (procijenjenog na 15 milijardi dolara), koji fanove opskrbljuje serijom sličnih maštovitih proizvoda s likovima njihovim omiljenih junaka. To će, vjerujem, umanjiti trenutnu ojađenost mladog glumca jer je i on postao milioner dijelom zahvaljujući upravo tim i takvim proizvodima.

Uostalom, tko zna koliko će taj toaletni papir, makar se radilo o komadičku s kojeg viri malo zamućeno oko čarobnjaka, vrijediti na nekoj aukciji za pedeset godina. Možda bi i Radcliffe trebao spremiti u ormar koju rolu tog papira, da se nađe – za svaki slučaj.

A sada je dobio izvrsnu priliku da – ukoliko do sada još nije – nauči zlatno pravilo show businessa: ako želiš biti slavan, svaka je reklama dobrodošla, pa ma kako neukusna bila.