Adele ne želi izgledati poput manekenki

Ponekad mi se čini da se glazbeni talent, posebno kod pjevačica, javlja u vrlo određenim tjelesnim oblicima.

Prije su pjevačice nekako različito izgledale, nisu sve nužno bile ljepotice i bilo ih je svih veličina, od extra small do extra large. A danas izgleda kao da talent za pjevanje imaju samo zgodne, seksi mršavice s bujnim grudima, koje osim pjevačkog posjeduju i talent za striptiz, plesanje oko štange (ili mačkasto valjanje po podu, krevetima, zidovima i sl.) i hodanje po modnoj pisti.

U tom kontekstu pravo osvježenje je Adele – pjevačica koja nema "savršenu“ liniju, ne izgleda "opako“ seksi i ne pokazuje interes za skidanje pred kamerama, a zasluženo je dobitnica šest Grammy nagrada 2012. Za sebe kaže: "Ja stvaram glazbu da bih bila glazbenica, a ne da budem na naslovnici 'Playboy-a'“, "Ja ne stvaram glazbu za oči, nego glazbu za uši.“

Bravo, Adele! Samo nastavi tako i usrećuj nas svojim divnim glasom i svojom emocionalno snažnom glazbom.

Možda će tim čudesnim glasom, kao i svojom osobnošću i principijelnošću, Adele razbucati uske vizualne okvire u kojima nam se predstavlja moderna glazba (tj. glazbenice) i potaknuti obrat u glazbenoj industriji u smjeru prihvaćanja i promoviranja raznovrsnih glazbenih talenata.

Ipak, možda ni Adele ne treba pretjerivati s nekim izjavama kao: "Nikad nisam imala problema sa svojim izgledom“, "Uživam biti ja, uvijek sam se tako osjećala", "Ljudi naklapaju o mojoj težini, ali ja se neću mijenjati zato što se njima ne sviđa kako ja izgledam.“ Hm? Nije baš tako jednostavno izbjeći mašineriju slave. I nije baš sasvim uvjerljivo da su pozamašne promjene Adelinih oblina i stila oblačenja jedino rezultat unutarnjeg impulsa, a ne i vanjskih utjecaja.

                                  
                                   2008.                                                         2012.

Ili: "Nikad nisam željela izgledati poput manekenki s naslovnica časopisa“, "Ne želim biti neka mršavica s izbačenim grudima... ne želim da ljudi steknu krivu predodžbu o tome što mi je važno.“

A što kaže naslovnica Vogue-a za ožujak 2012? Ako je važno "biti ja", zašto je Adele pristala biti fotošopirano "ja"?

Čini se da u današnjoj glazbi (koja se, kao i svi drugi aspekti našeg života, oblikuje pod okriljem industrije) – sviđalo se to nama ili ne – ipak nije bitan samo zvuk, nego i slika.