Male senzacije

Nemaju ni 10 godina, a već su intervjuirale Rihannu

Glavne zvijezde ove priče su dvije male Britanke – Sophia (8 godina) i Rosie (5 godina) – koje su postale senzacija na YouTubeu i uz pomoć Ellen DeGeneres "završile na crvenom tepihu na dodjeli Grammyja, fotografirajući se i intervjuirajući najveće glazbene zvijezde“, tipa Katy Perry, Rihanna, Taylor Swift, Fergie i sl. 

– Ma da – pomislim ja – mo'š misliti intervjua. A što su ih pitale? Koje su im žvakaće najdraže, ili vole li više roza ili zlatne cipelice? Kako naivno! Nakon pobližeg upoznavanja s temom, zaključih da su ove "spontane i pune samopuzdanja“ curice mogle bez pol frke postavljati i pitanja "za odrasle“. I to bi vjerojatno bilo komentirano kao "dražesno“ i izazvalo urnebesno odobravanje i pljesak.

Razgledavanje video zapisa, članaka i komentara o "malim senzacijama“ zapravo me prilično frustriralo i dovelo u nedoumicu glede vlastite zdrave pameti. Evo zašto:

Odmah u startu uznemirila me snimka s YouTube-a na kojoj "male senzacije“ pjevaju pjesmu Nicki Minaj Super Bass. Naime, ja tu vidim dvoje čudne djece, od kojih jedno euforično i s puno (jedva probavljivog) afektiranja pjeva nimalo dječju pjesmicu, a drugo cijelo vrijeme otvara usta (a ne pjeva!), klati se, i općenito izvodi pokrete kao da je maloumno. Ali taj video, koji ja s naporom odgledah do kraja (ubrojivši se među više od 31 milijun gledatelja i nekih sedam tisuća nepoklonika istog), izazvao je oduševljenje čak 180 tisuća koji ljudi kažu da su curice "slatke“, "divne“, "neodoljive“, "sjajne“, "dražesne“, dapače: nešto "najdražesnije“ što su ikad čuli i/li vidjeli, i zapanjeni su kako se takva dražest može nekome ne sviđati.

Slijedom neke zdrave pameti, čovjek bi rekao da je dopuštati djetetu, a pogotovo ga poticati da pjeva pjesmu vulgarnog sadržaja (kao: “you'll get slapped if you're lookin', ho", "somebody please tell him who the eff I is”, "when he give me that look, then the panties comin' off, off, uh“) – neprimjereno, štoviše perverzno. A, evo, 180 tisuća ljudi (i tko zna koliko još) misli da je to OK jer dijete "i tako nema pojma što pjeva".

Ja se skroz uznemirim i naježim na takav stav jer ga smatram nemoralnim, jezivo površnim i neodgovornim (i kao potporu pedofiliji; osim ako pedofilija nije prihvatljiva kad ju servira establishment). A stotine tisuća ljudi mirno spava s uvjerenjem da je dječja nevinost konačan odgovor. Valjda zato što kad bi smatrali da je to manipuliranje djetetom i zloupotreba njegove nevinosti, morali bi naglo preispitati vlastiti moral – koji se proklamatorski zalaže za dobrobit djeteta.

"Male senzacije“ brzo su usvojile gard i ponašanje „velikih senzacija“

Konačno, oduševljeni smijeh publike na svaku izafektiranu izjavu ili neurotično vrištanje male Sophie (onako kako se neki roditelji smiju kad slušaju kako im djeca, na njihov poticaj, psuju pred gostima ili oponašaju starije) doveo me do samog ruba pameti. – Jesu li ove curice male dražesnice ili male nakazičice? Tko su danas uopće djeca, a tko odrasli?? I kako će sama djeca to znati?! Stvarno frustrirajuća zbrka. 

I zato, kao što kaže jedna dječja pjesmica: "Sutla već, / časna leč, / idem kod psihijatla / da vidim šta on smatla."