Blue Ivy – dijete zaštićenog imena

Nikako izbjeći Beyonce. Žena je postala toliko maštovita i inovativna da njena postporođajna kreativnost nadmašuje sve druge intrigantne vijesti iz svijeta show businessa. Takvom mentalnom izazovu teško je odoljeti.

Dakle, ponosni su roditelji nedavno sudski zaštitili ime svoje kćeri – koja je, da se podsjetimo, stara mjesec dana, ima šest dadilja (od kojih jedna svakako mora znati više svjetskih jezika kako bi dijete od malih nogu učilo najmanje tri svjetska jezika), pije mlijekce iz bočice optočene safirima, zna koju će prestižnu školu pohađati, ponosna je vlasnica dijamantnih naušnica i narukvice od platine, konjića-ljuljačke od čistog zlata vrijednog 400 tisuća funti, dječje stolice designed by Swarovski vrijedne 10 tisuća funti, mini kočije vrijedne 30 tisuća funti i Bugattijevog autića. U međuvremenu je mala princeza već zakoračila u svijet show bussinesa sudjelujući svojim dražesnim "aa...eee...iii" glasanjem u tatinoj pjesmi Glory (a kako je tada bila svega dva dana stara, namah je oborila sve granice uvođenja djece u glazbenu industriju).

A sada joj je i ime sudski zaštićeno, što znači da je odlučno zakoračila u svekoliki bussines jer za bilo koji proizvod ili poduzetničku inicijativu s njenim imenom odmah počinje zarađivati basnoslovne sume – samo ona, tj. njeni ponosni roditelji, i nitko drugi kome bi palo na pamet da se okoristi njenim postojanjem.
 

Ovo zaštićivanje imena voljenog djeteta je stvarno super ideja. Prvo, time je Beyonce našla odličan način kako kontrolirati reklamiranje svoje kćeri, odnosno sebe: Nema više novih konjskih muha s mojim (tj. mojeg čeda) imenom, nego samo onih insekata, stvari, pojava itd. koje ja odobrim, koje mi donose ljepši, romantičniji, moćniji, sjajniji itd. imidž – i dobre novce.

Super! Jedino što se tu može pojaviti kao mali problem je da odnekud uskrsne neki Indijanac s tvrdnjom da je Blue Ivy (Plavi bršljan, ili poetičnije: Modri bršljan) ime njegove pokojne babe i naziv njene trgovine kožom, te da ga Beyonce i Jay-Z nisu smislili nego ukrali. To bi bila glamblamaža za Beyonce, a njeno bi nevino djetešce moglo instantno, kao u svijet businessa, zakoračiti i u svijet sudskih parnica. Ali tu se valjda može računati na sposobnost ekipe njenih odvjetnika naspram nekog kukavnog Indijanca.

Druga izvrsna stvar je da – za razliku od drugih, običnih majki koje se zadovoljavaju time da ljube, mirišu i maze i paze svoje jednomjesečne bebe – Beyonce prvenstveno razmišlja o budućnosti svojeg čeda i ne gubi vrijeme na emocionalne tričarije. Sve je već sređeno: i obrazovanje i pozamašna imovina i društveni status. Mala se samo treba uhodati.

Istina, možda će zlobnici primijetiti da su neke stvari ovdje neumjesne ili da pokazuju da bi trebalo proširiti prava djeteta (premda to zasigurno užasava sve one roditelje i nastavnike koji se krvavo muče objasniti da djeca danas "imaju previše prava“). Jer, činjenica je da danas djetetu ne možeš ni pljusku opaliti a da ono ne zove plavi telefon ili te susjed tužaka kao u doba staljinizma, a ovdje izgleda da ga bez frke možeš tretirati kao proizvod, stvar, robu, i koristiti kao izvor zarade – ako ga patentiraš. Ali teško je tu sad reći jesu li povrijeđena prava djeteta, jer mala možda baš sve to i želi, a to ne znaš jer ona još ne govori.

Jednako je upitna i ideja da bi trebalo donijeti zakon protiv odgajanja djeteta u fikciji da se svijet sastoji od princeza i zlatnih konjića. To se ne može jer bi to bilo kršenje individualnih sloboda (makar one značile da roditelji mogu doživotno sjebati djetetovu psihu). Ipak je to njihovo dijete. I tu se radi o najboljim namjerama da se djetetu pruži "sve najbolje" – a ne o nezrelim roditeljima. 

Blue Ivy Carter: „Što je krasan ovaj svijet: pun safira i dijamanata i zlatnih konjića.

Što god tko mislio i govorio, jasno je da je pred malešnom Ivy životni put ovjenčan slavom i bogatstvom. Čim se rodila snimila je singl s tatom i krenula u biznis. S dvije će vjerojatno lansirati novu liniju odjeće za bebe, s pet novu liniju malenih štiklica za djevojčice, s osam novu liniju parfema za predpubertetkinje, a dotad će već naveliko glumiti i pjevati. A s osamnaest? Uf, teško za predvidjeti. Možda će se tada osjećati kao da je sve već proživjela i da život nema smisla, ili će (kao i mnoga djeca kojima roditelji i društvo ispiru mozak) ipak uspjeti naći neki svoj put. Tko zna? Svakako, maloj staklenoj princezi valja poželjeti sreću (jer to se ne može kupiti). Good Luck, baby!

Bizunesh Hidana: “Da mi je malo kruha, može i onaj koji ste namijenili pticama.”